Fudbal u Tuzli nekada je bio osjećaj. Danas je samo još jedan problem, na dnu tabele, u dugovima, bez plana, bez glasa. Klub koji je bio simbol otpora, identiteta, radničke snage, sada se održava na aparatima. Pitanje nije više kako vratiti Slobodu. Pitanje je da li je iko još uopšte želi nazad.
Prazne tribine nova su stvarnost kluba za čije utakmice se nekada tražila karta više. Prema službenim podacima, za meč 28. kola Premijer lige BiH između Slobode i Posušja na Tušnju, prodane su samo 82 ulaznice za zapadnu tribinu.
Ako se fudbal igra zbog navijača, za koga onda igra ova ekipa?
„Mislim da generalno kroz cijelo prvenstvo nismo igrali tako loše koliko su neke druge stvari uticale na sam rezultat. Ne želim o tome ni da pričam jer jednostavno sve je bilo viđeno iz utakmice u utakmicu, smatram da smo bili nezaštićeni i jednostavno prepušteni sami sebi kao i sada. Momcima svaka čast kroz šta su sve prošli i jedina lijepa slika je taj odnos između igrača i ono što su prikazivali na terenu. Manjak navijača je vjerovatno neka posljedica loših rezultata i opšte slike stanja sporta u Tuzli i žao mi je što je to tako. Mislim da se u narednom periodu svi trebamo potruditi da ispravimo tu sliku“, govori Igor Janković, trener FK Sloboda.
„Nekako razumijemo i navijače, loši su rezultati, kada uporedimo Prvu ligu Federacije kada su stadioni bili puni, gdje god je Sloboda išla punili smo stadione, sada posjećenost nije na zavidnom nivou. Teško jeste, ali razumijemo ih, kao i ljude oko kluba i nadamo se da će biti bolje sljedeće sezone“, dodaje Alen Kurtalić, fudbaler FK Sloboda.
Nada je sve što trenutno i preostaje. Jer, bolja sezona za Slobodu, barem zasad, ne izgleda kao realna opcija.
Sistem koji ne funkcioniše
Loši rezultati, blokirani računi i nagomilane tužbe postale su sinonim za klub iz Rudarske 2. Kada su prošle godine svi napustili brod koji tone, u pomoć je pokušao priteći nekadašnji predsjednik Crveno-crnih, Azmir Husić, u kojeg su i sami navijači polagali najveće nade. Međutim, ni to nije donijelo mnogo optimizma.
„Ono što danas imamo, imamo Slobodu koja sportski na tabeli stoji jako loše, finansijski račun joj je blokiran i ima više miliona dugova“, rekao je na prvoj press konferenciji tada Azmir Husić, predsjednik FK Sloboda.
Ipak, ključne nade za oporavak i budućnost kluba i dalje su usmjerene ka privatnim investitorima. No, njihov ozbiljan ulazak u ovu priču zahtijeva jasno definiran i moderniziran zakonski okvir.
„Zakon gdje bi se i privatnim preduzećima, odnosno privatnom sektoru omogućilo da uđu u klubove, dio poreza na dobit koji plaćaju da budu oslobođeni ako investiraju u sport, nauku i kulturu. Ne moraju svi u sport, dovoljno je 10 posto privatnog sektora da uđe da jednostavno imaju i oni želju i da mogu kroz to i sudjelovati u svemu tome“, pojašnjava Aid Berbić, predsjednik RSD Sloboda.
Ko je kriv za neuspjeh?
Često se kao opravdanje za sportski neuspjeh u Tuzli navodi Zakon o sportu, odnosno ograničenja u načinu finansiranja klubova iz budžeta. Međutim, važno je naglasiti da isti taj zakon važi i u drugim gradovima u Bosni i Hercegovini: i u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci i mnogim gradovima koji imaju daleko manji budžet od Tuzle. Pa ipak, ti gradovi uspijevaju osigurati stabilno finansiranje za svoje sportske kolektive.
„Mi planiramo do kraja ove godine napraviti sjednicu Gradskog vijeća vezanu za FK Sloboda, gdje bismo govorili o problemima i da vidimo koje je to realno stanje Slobode. Jedni govore jedno, drugi govore drugo. Na kraju krajeva, moje lično mišljenje je da je jedini način da se pomogne Slobodi da se grad ne miješa u nju sa političke strane što je u prethodnih 30 godina bio slučaj. To se treba prepustiti stručnjacima da rade svoj posao“, rekao je Omer Berbić, vijećnik u Gradskom vijeću Tuzla.
Berbić ističe da Grad za tuzlansku svetinju izdvaja veliki dio novca iz svog budžeta. Oko milion KM izdvaja se za Radničko sportsko društvo Sloboda, od čega veći dio kolača pripadne fudbalskom klubu.
„Prošle godine za sport izdvojeno je blizu 2,9 miliona KM, a ove godine je planirano preko 3,8 miliona. Možda bude i veći iznos. Dakle, prošle godine smo za sport izdvojili 3,8 posto budžeta grada, a ove godine 4,2 posto i nadam se da će i drugi nivoi vlasti slijediti primjer Grada Tuzla i izdvojiti 4 posto svog budžeta za razvoj sporta“, kaže Asja Redžić, pomoćnica gradonačelnika za Službu za kulturu, sport, mlade i socijalnu zaštitu.
Kantonalna vlada je nešto manje velikodušna. Izmjenom Zakona o sportu 2013. godine predviđeno je da se iz kantonalnog budžeta za sport izdvajaju sredstva do 1 posto.
Sredstva koja resorno ministarstvo dodjeljuje sportskim klubovima s područja Tuzlanskog kantona se raspodjeljuju na osnovu odluke o uslovima i kriterijima koju ministarstvo predlaže, a Vlada svake godine usvaja. U toj odluci precizno su navedeni svi kriteriji na osnovu kojih sportski kolektivi mogu aplicirati, kao i formalni uslovi koje moraju ispuniti da bi ostvarili pravo na ta sredstva.
„Nažalost, Fudbalski klub Sloboda i niz još nekih drugih klubova imaju određene probleme formalne prirode. Tako naprimjer u 2023. godini kad je u pitanju taj najznačajniji dio sredstava koje dodjeljujemo putem javnog poziva, Fudbalski klub Sloboda je aplicirao, ali obzirom da su imali određena poreska dugovanja, a po uslovima javnog poziva i po toj našoj odluci nisu dostavili reprogram, nisu mogli ostvariti sredstva po javnom pozivu“, objašnjava Ermin Jusufović, šef Odsjeka za sport u MKSM TK.
Klub nije samo tim na terenu, klub je sistem, a kada taj sistem ne postoji, ostaju improvizacije, dugovi, povremeni pokušaji da se održi privid rada. U takvom ambijentu, gdje klub više nije sposoban da se iznutra stabilizuje, odgovornost, ili barem dio nje, prebacuje se na one koji godinama donose ključne odluke oko Slobode.
„Mi smo ovdje svjesni da se ti ljudi tamo koji budu izabrani da vode takve sportske kolektive susreću sa jako puno problema, da je to situacija gdje obično imamo neke probleme od ranije, ali uvijek nastojimo biti ta desna ruka, svim tim sportistima nastojimo pomoći i u tom formalnom dijelu da otklone sve te nedostatke onoliko koliko su naše ingerencije ovdje u Ministarstvu. Kuriozitet je da smo mi za nepunu godinu i po dana sa tri različite upravljačke delegacije FK Sloboda razgovarali što samo po sebi dodatno usložnjava situaciju i mogućnosti s obje strane da se stvari poslože“, govori Jusufović.
Sezona za sezonom prolazi, u čekanju i nadanju da će se nešto promijeniti. Navijači više ne pitaju kad ćemo podići novi trofej, nego da li će klub uopšte preživjeti narednu godinu.
„Bez konkretnijeg ulaganja teško da mi možemo uspjeti da s ovim sredstvima koja se dobivaju iz budžeta ostvarimo neke rezultate, a kamoli da izađemo i budemo relevantni na međunarodnoj sceni. Dakle, ovo je na kraju došlo do grupe entuzijasta koja se u svakom sportu bavi time i pokušava nešto da uradi. Međutim, bez sistemskog rješenja i svega onoga što dolazi- teško, država mora riješiti Zakon o sportu da bi se moglo nekako finansirati“, kaže Aid Berbić, predsjednik RSD Sloboda.
Sloboda nikada nije bila samo rezultat na semaforu. Bila je porodični ritual, razlog za slavlje, za tugu, za okupljanje. I zato tišina boli. Jer klub može pasti na tabeli, može izgubiti derbi, može ispasti iz lige. Ali kad prestane biti važan, kad ljudi prestanu da ga brane riječima, srcem i prisustvom- tada umire. Bez buke. Bez oproštaja. Bez navijačkog glasa koji je nekada nosio cijeli stadion.
