Svježe, domaće voće i povrće možete pronaći na Gradskoj pijaci u Tuzli. Upravo to je bio razlog zašto su godinama mnogobrojni građani Tuzle svoje povjerenje davali ovim ovdje prodavačima. Međutim u posljednjih nekoliko mjeseci stanje na pijaci nije bajno. To nam pričaju i prodavači koji ovdje rade već 25 godina. Evo šta kažu koji su razlozi zbog ovakve situacije.
“Treba to vratit da pijaca malo duže radi. Sad svijet radi od 8-16. Mi u 15 zatvorimo, spakujemo se, nema nikog. Treba stavit do 17-17:30 da se radi. Prije se radilo od 07 do 15 i ovdje u 15:30 bude naroda, ne možeš navagat. Sad radi svijet do 16-16:30 dođe do pijace, pijaca zatvorena” – naglasio je Alen Šarić, radnik.
Ogorčeni trenutnom situacijom, radnici koji od ovoga žive, jedva sastavljaju kraj sa krajem. Pred kamere nisu htjeli. Kažu da je dovoljno pogledati njihova lica i sve će se samo kazati. Jedini koji je smogao snage govoriti jeste Alen Šarić. Na pijaci radi 25 godina, a teža vremena kako kaže, ne pamti.
“Ne pamtim ništa gore. Ovo je dno dna. Nema i ovo malo stalnih mušterija. Ovako se neće moći izdržati, daj Bože do Nove godine. Ne možemo izdržat” – kazao nam je Šarić.
Ajkuna Ahmetović godinama je kupac na pijaci. I ona je kaže, u posljednje vrijeme primijetila kako je kupaca na pijaci sve manje.
“Dolazim na pijacu, u prolazu na brzinu. Slabo kupaca ima, svi se boje te korone. Kako nam je to došlo ja pojma nemam” – istakla je Ajkuna.
Osim što nemaju kupaca, nemaju ni podrške nadležnih u ovim teškim vremenima, kažu prodavci. Jednokratnu novčanu pomoć od hiljadu KM dobili su radnici koj su oštećeni u požaru iz februara 2019. godine. Selma Isaković Ćorić, direktorica JP Tržnice pijace Tuzla, kazala nam je da su u vrijeme korona virusa, radnici od polovine marta do 5. maja bili oslobođeni plaćanja zakupnina. Od maja do danas, prodavci su prepušteni sami sebi i svom pazaru, koji je iz dana u dan sve manji, jer su i cijene robe minimalne.
“Ima cijena koje dajemo ispod svake cijene samo ne bismo li privukli kupce, al nema. Možete ovdje ostati cijeli dan da vidite. Ne znam ni ja kako izguramo. Nećemo moći još dugo. Svi jedni po jedni napuštaju, pogledajte” – kazao je Šarić.
I pogledali smo. Većina štandova je prekriveno ceradama. Ne rade. Radnici su odustali. A slična sudbina mogla bi zadesiti i ove koji sastavljaju kraj sa krajem. Sve dok krajevi ne puknu po šavovima…
