30.5 C
Tuzla
22.07.2024.

U BiH se traga za 7.608 nestalih osoba, porodice gube nadu da će ikada pronaći najmilije

Mnoge majke i supruge čiji su sinovi i muževi nestali tokom 90-tih nemaju informacija o njima, niti su pronađene njihove kosti. U našoj zemlji traga se za više od 7.600 osoba. Porodice za spor proces traženja nestalih krive institucije i političare, o čemu je bilo govora na Okruglom stolu u Lukavcu.

U genocidu u Srebrenici, Fadili Efendić su ubijeni sin i suprug. Samo dvije kosti skeleta njenog sina ukopane su u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari. Priča nam, boli je što skelet nije kompletan.

”Svaka novootvorena grobnica uliva u meni nadu, eh možda će biti još neka kost od mog sina. Nažalost nisam jedina majka koja to isčekuje. Ima dosta majki gdje nisu pronađena tijela, ni jedna kost”, navodi Fadila koja je predsjednica Udruženja ”Srebreničke majke”.

Niti jedna kost Milkinog nestalog supruga nije pronađena. Kaže, posljednji ga je put vidjela u kući u Bratuncu 1992. godine.

”Na svakoj grobnici prisustvujem ekshumaciji i u svakoj grobnici tražim Božidara Kovačića. Ne samo njega, nego i sve, ali u svakoj grobnici mislim da je on negdje tu, 30 godina. Ja bih bila najsretnija da ga nađem, jer sam izgubila porodicu, djece nismo imali, ja sam jedina koja će tragati za njim”, ističe Milka Kovačić, predsjednica Udruženja nestalih osoba Bratunac i Srebrenica.

Traga se za 7.608 nestalih osoba u Bosni i Hercegovini. Porodice žrtava navode da je proces traženja nestalih usporen posljednjih 10 godina, s čime se donekle slažu u Institutu za nestale osobe. Razloga za to je, kažu, mnogo.

”Ostali su najteži slučajevi ratnih zločina, postoji zavjera šutnje, vlro je teško doći do relevantnih informacija o lokacijama grobnica. Sve više proces ekshumacija završava na način da se ne pronađe ni jedno tijelo, sve je više takozvanih krivih/lažnih informacija”, rekao je Marko Jurišić, predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH.

Provjera takvih informacija mnogo košta, jer u proces otkrivanja masovnih grobnica bude uključen veći broj institutucija. Kako navode iz Instituta, cjelokupan proces zavisi od političke i ekonomske klime koja i nije naklonjena njihovom radu. Bez međunarodne pomoći, ni ovo što je do sada urađeno, ne bi bilo moguće.

”Posebno mislim na dio koji se tiče primjene medicinskih i drugih tehnologija DNK analiza, koji je bio prekretnica u procesu identificiranja tijela nestalih osoba, što je u biti značilo potpuno potvrđen pravi identitet za osobu čije tijelo ekshumirate”, naglašava Saliha Đuderija, direktorica Instituta za nestale osobe BiH.

Porodice, zbog usporenog procesa ekshumacija, gube nadu da će ikada pronaći svoje najmilije.

”Mislim da samo mi porodice ono najužurbanije bi htjele da to bude završeno, dok drugih ima kojima se i ne žuri. Nek mi oproste, ali je tako”, kaže Šehida Abdurahmanović, članica Upravnog odbora Pokret ”Majke enklave Srebrenica i Žepa”.

Fadila s početka priče, kaže da bi radosna bila da, dok je živa, budu pronađene sve kosti njenog sina. A zamišlja, kakva bi samo radost bila da danas živi sa sinom i raduje se unučadima.

Vezane vijesti

TUZLA