15 C
Tuzla
22.05.2024.

Život bez zvuka: Kakva je svakodnevnica osoba sa poteškoćama sa sluhom?

Svijet oko Refika Bečića koji je od rođenja gluhonijem, nema zvuka. Život bez zvuka i oslanjanje na pokrete ruku, njegova je jedina komunikacija.  Odrastanje nije bilo lako.

„Moj je život bio težak. Bilo je teško, ali sam se morao naviknuti. Morao sam naučiti komunicirati, čitati, pisati. Danas sam odrasla osoba, oženjen.“ znakovnim jezikom rekao je Refik Bečić.

Svjestan da je drugačiji, slične sebi  pronašao je u Centru za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora Tuzla.

„Na početku kada sam krenuo u ovu školu bilo mi je teško, ali kada vidio sam djecu iz Tuzle, Banovića, Kalesije, Lukavca, Srebrenika, Kladnja onda mi je bilo neobično. Kasnije sam se navikavao na djecu jer smo bili slični, svi smo imali problema sa sluhom“ nastavio je Refik Bečić.

Život bez zvuka 13 godina živi i Medina Okanović. Vršnjaci su je u većini slučajeva odbacivali. Iako ima samo 13 godina, ima velike snove.

„Ona djeca koja me vole, družila su se sa mnom, Druga djeca su me izbjegavala. Kad završim osnovnu školu želim da budem kuharica.“ rekla je Medina Okanović

U Centru za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora Tuzla rad sa djecom koja imaju poteškoće sa sluhom predstavlja motivaciju.

„Rad sam po sebi  zahtjeva dosta strpljenja, znanja, prilagođvanja svakom djetetu, ali svako dijete predstavlja novi izazov i mi smo tu uz podršku da damo maksimum kako bi dijete postiglo najviše moguće“. nastavila je Zana Delić, defektologinja u Centru za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora Tuzla

Rad sa djecom u Centru realizuje se na dva načina. Jedan je kroz redovnu nastavu u Centru, a drugi je rad sa djecom koja usluge Centra koriste paralelno sa redovnom nastavom u drugim osnovnim školama.

„Imamo redovnu nastavu, rehabilitacijske postupke i imamo senzornu intergaciju. Imamo i posebne edukacijsko rehabilitacijske postupke gdje učenici redovnih osnovnih škola dolaze na rehabilitacijske tretmane i podršku u učenju u naš centar.“ nastavila je Zana Delić, defektologinja u Centru za obrazovanje, vaspitanje i rehabilitaciju slušanja i govora Tuzla

Pored učenika koji imaju poteškoće sa sluhom, usluge Centra koriste i oni koji nemaju te poteškoće. Da bi mogla komunicirati sa svojim sinom, Benjaminom, znakovni jezik uči Mirjana Pranjić Jusufović. Kako ističe, želi mu obezbjediti sve što želi.

„Teško ga razumijem, ali sa profesorom ovdje učim znakovni jezik. Iako ne zna sve naloge, skontam šta hoće. Uglavnom zadovoljim sve njegove potrebe i ono što on zahtjeva“ dodala je Mirjana Pranjić Jusufović

Centar pohađa i Vedad Bečić, sin Refika sa početka naše priče. Znakovni jezik uči da može komunicirati sa svojim ocem

„Ja znamo dvoručni jezik sa mojim rukama.“ zaključio je Vedad Bečić

U Bosni i Hercegovini, prema podacima Agencije za statistiku ima oko 40.000 gluhih ili osoba sa oštećenim sluhom. Gluhe i nagluhe osobe svakodnevno se suočavaju sa diskriminacijom. Najveći nedostatak su tumači znakovnog jezika i komunikacija jer gluhe osobe svaki dan žive bez zdrave komunikacije. Moguće rješenje je popularizacija znakovnog jezika u svakodnevnom životu i uvođenje znakovnog jezika u nastavnim programima osnovnih škole, navode iz Centra.

 

Vezane vijesti

TUZLA