Autor: Emir Peštalić, stručnjak za informacijsku sigurnost
Online kupovina danas je nezaobilazan dio savremenog života. Iako nudi udobnost, brzinu i širok izbor proizvoda, ona istovremeno otvara prostor za sigurnosne rizike kojima su izloženi svi korisnici interneta, bez obzira na nivo tehničkog znanja.
Važno je naglasiti: sigurnost online kupovine ne zavisi samo od tehničkih rješenja, već prvenstveno od ponašanja potrošača.
U nastavku donosimo sveobuhvatan, praktičan vodič koji građanima omogućava da značajno smanje rizike i kupuju online na siguran način.
1. Sigurna upotreba kartica i uloga banke
Banke danas nude niz sigurnosnih mehanizama kojima potrošač može kontrolisati i zaštititi svoje finansijske transakcije. Najvažnije preporuke uključuju:
a) Aktivirati 3D Secure (dodatnu verifikaciju)
Ovaj sistem zahtijeva da kupac potvrdi transakciju jednokratnim SMS kodom ili putem mobilne aplikacije banke.
Bez 3D Secure zaštite, transakcija je mnogo ranjivija.
b) Koristiti mobilnu aplikaciju banke
Potrošači često zanemaruju ovu mogućnost, iako im aplikacija omogućava da:
- odmah vide svaku transakciju,
- u sekundi blokiraju karticu,
- postave dnevne limite,
- prate realno stanje računa u realnom vremenu.
Mobilna aplikacija je jedan od najefikasnijih mehanizama zaštite.
c) Postaviti limite na kartici
Ograničavanje dnevnih iznosa dramatično smanjuje potencijalnu štetu u slučaju prevare.
2. Tehnička sigurnost: uređaj, mreža i lozinke
Online kupovina nije sigurna ako osnovna oprema nije zaštićena.
a) Koristiti ažuriran i zaštićen uređaj
Telefon i računar moraju imati:
- ažuriran operativni sistem,
- antivirusni program,
- sigurnosne postavke podešene prema preporuci proizvođača.
Mnogi građani zaborave da mobilni telefon jednako treba zaštitu kao i računar.
b) Izbjegavati javne Wi-Fi mreže prilikom kupovine
Kupovina u kafićima, aerodromima, trgovima ili restoranima predstavlja visok rizik jer:
- napadači unutar mreže mogu presresti saobraćaj,
- moguće je preuzeti podatke o kartici,
- može se kompromitovati email ili drugi servisi.
Ako već morate kupovati, koristite mobilni internet, a ne javne Wi-Fi mreže.
c) Koristiti jake lozinke i dvofaktorsku autentifikaciju (2FA)
Za email i korisničke naloge trebaju se koristiti:
- jedinstvene lozinke,
- dužine od najmanje 12 znakova,
- kombinacija slova, brojeva i simbola,
- uključena 2FA zaštita.
Kompromitacija emaila često znači kompromitaciju svih online naloga.
3. Kako provjeriti webshop prije kupovine?
Praktični „checklist“ koji potrošač može primijeniti:
Da li webshop ima informacije o firmi?
Ako nema — ne kupujte.
Da li je domena profesionalna i usklađena s brendom?
Ako je čudna ili koristi neobične ekstenzije — rizik je visok.
Da li postoji SSL certifikat (katanac)?
Ako nema — karticu ne unositi.
Da li postoje realne recenzije?
Tražite negativne komentare — oni najviše govore.
Da li je cijena „previše dobra da bi bila istinita“?
Uvijek je prevara. Nema izuzetaka.
Da li se koristi siguran payment gateway?
Nepoznati servisi = crvena zastavica.
4. Minimalno dijeljenje podataka – osnovno pravilo digitalne sigurnosti
Kada kupujete online, trgovac ima pravo tražiti samo:
- ime i prezime,
- email adresu,
- broj telefona,
- adresu za dostavu (u slučaju fizičke robe).
Trgovci ne smiju tražiti:
- JMBG,
- sliku lične karte,
- kopiju kartice,
- nepotrebne lične informacije.
Takvi zahtjevi su protivzakoniti i gotovo uvijek predstavljaju prevaru.
5. Šta raditi kada potrošač posumnja na prevaru?
Brza reakcija je ključna.
1. Odmah kontaktirati banku
Zatražiti:
- blokadu kartice,
- zaustavljanje transakcije (ako je još u rezervaciji),
- izdavanje nove kartice.
2. Promijeniti lozinke
Ako je kompromitovan email — mijenjati lozinke i uključiti 2FA.
3. Sačuvati dokaze
Screenshotovi, linkovi, brojevi telefona, poruke — sve može pomoći nadležnim organima.
4. Prijaviti slučaj policiji
Posebno kod većih finansijskih šteta.
6. Zašto je edukacija ključna?
Online prevare nisu slučajne niti amaterske. Radi se o dobro organizovanim grupama koje:
- kreiraju profesionalne stranice,
- koriste psihološke metode manipulacije,
- ciljaju ljude preko društvenih mreža,
- ne biraju žrtve po digitalnoj pismenosti.
Upravo zato informisanje građana predstavlja najjači oblik prevencije.
U digitalnom prostoru svako može biti meta, ali informisan potrošač mnogo rjeđe postaje žrtva.
Zaključak
Sigurna online kupovina nije pitanje sreće nego znanja i opreza.Potrošač koji:
- koristi provjerene trgovine,
- oslanja se na preporučene sigurnosne mehanizme,
- ne dijeli nepotrebne podatke,
- prepoznaje rizične situacije,
- reaguje odmah kada primijeti problem, može značajno smanjiti rizik i zaštititi sebe i svoje finansije.
Sponzorisani članak
