Ukoliko ste žrtva nasilja u porodici, pomoć možete dobiti na nekoliko različitih adresa. No, najvažniji korak je da nasilje prijavite. Put je jasan, javljate se u najbližu policijsku stanicu, a sljedeći korak poduzima upravo policija.
„Ali isto tako kada se nasilje prijavi ljekaru ili organu, odnosno Centru za socijalni rad, svi ti organi su dužni da nasilje prijave primarno policiji. Nakon toga slijedi procedura obavještavanja tužioca, nakon čega on daje usmene ili pismene naredbe u kojem dijelu i koje radnje će se poduzimati“, kaže Damir Alić, advokat.
A radnje su sljedeće. Prvo se vrši ljekarski pregled, nakon čega slijedi prikupljanje dokaza o počinjenom nasilju. U tome glavnu ulogu ponovo ima policija, kojoj dokazi mogu biti i telefonski pozivi, poruke, oštećenje na vozilu i slično. U prikupljanju dokaza žrtvi mogu pomoći i socijalni radnici, kojima se, osim policiji, mogu obratiti svi koji trpe nasilje.
„Nakon što se procijeni da li žrtva uopšte može obavljati razgovor ili ne, vrlo često se dešava da odmah uključimo pedagoga/psihologa kako bi pružio pomoć. Centar za socijalni rad ima dežurstvo, 24 sata smo dostupni putem telefona policiji, koja ukoliko utvrdi da je potrebna intervencija socijalnog radnika, izlazimo i mi na teren i zajedno u koordinaciji s njima poduzimamo dalje radnje“, rekla je Elida Saletović, socijalna radnica u Centru za socijalni rad Tuzla.
A dalje radnje mogu biti hitnog karaktera, što podrazumijeva izmještanje žrtve iz kuće nasilnika u Sigurnu kuću. U BiH postoji osam sigurnih kuća sa ukupno 200 raspoloživih mjesta za žene i djecu žrtve nasilja. Jedna od njih je u Tuzli. I vrata ove kuće su otvorena onima koji trpe nasilje.
„Prijem u Sigurnu kuću moguć je posredstvom zahtjeva Centra za socijalni rad ili Policijske stanice koja izađe na uviđaj. To je ono što Zakon predviđa, međutim Vive žene prate Istanbulsku konvenciju prema kojoj i žene same kod nas mogu potražiti pomoć i smještaj. Ovo ljeto imali smo mnogo prijava i zahtjeva, te smo žrtve morali upućivati na druge sigurne kuće za prijem“, kazala jeAnamarija Divković, socijalna radnica u Sigurnoj kući Tuzla
Istanbulska konvencija koju je usvojila i Bosna i Hercegovina, osim prevencije i zaštite, podrazumijeva i krivično gonjenje i monitoring. Sve ovo poznato je i različitim nevladinim organizacijama u našoj zemlji kojima također možete prijaviti nasilje. Mnoge od njih mogu žrtvama pružiti i besplatnu pravnu pomoć.
„Svaki kanton, osim HNK, imaju besplatne službe za pravnu pomoć. Veoma je bitno da to žrtve znaju. Ta pomoć je dostupna i u Tuzlanskom kantonu u nevladinim organizacijama. Veoma je bitno da to žrtve znaju da imaju i tu vrstu pomoći i da znaju gdje će se obratiti. Žrtve nam se obraćaju i mi im pružamo pravno savjetovanje i ako su potrebne pripreme podnesaka i zastupanje na Sudu“, ističe Arijana Gutić Memić, pravna savjetnica u Centru za besplatnu pravnu pomoć
Ukoliko trpite nasilje i odlučili ste tome stati u kraj, osim u policiji i drugim ustanovama, pomoć možete potražiti i putem SOS telefona i to na brojeve 1265 za Federaciju i 1264 za RS. Dovoljna je samo vaša volja za boljim životom.
