Preminuo je Christian Schwarz-Schilling, nekadašnji visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini i dugogodišnji njemački političar, koji je iza sebe ostavio prepoznatljiv politički trag, posebno kroz angažman na Balkanu i stavove o poslijeratnoj budućnosti BiH.
Na dužnosti visokog predstavnika bio je od januara 2006. do juna 2007. godine, nakon čega ga je naslijedio Miroslav Lajčak. U intervjuu za Glas Amerike iz juna 2008. godine govorio je o jednom od osjetljivijih političkih trenutaka iz svog mandata, kada je razmatrao mogućnost smjene tadašnjeg premijera Republike Srpske Milorada Dodika zbog poziva na referendum o nezavisnosti tog entiteta.
Schwarz-Schilling je tada odlučio da Dodiku uputi posljednje upozorenje, umjesto da posegne za smjenom. Dvije godine kasnije rekao je da zbog te odluke nije žalio, ističući da je riječ bila o političkom, a ne ličnom pitanju. Naglasio je da bi svako konkretno djelovanje usmjereno ka odvajanju entiteta od BiH bilo direktno suprotno Dejtonskom sporazumu i da bi visoki predstavnik u tom slučaju morao reagovati. Kako je naveo, Dodik nakon upozorenja nije nastavio s takvom retorikom niti je do izbora preduzimao konkretne korake u pravcu referenduma.
Govoreći o Dodikovoj tadašnjoj političkoj poziciji, Schwarz-Schilling je ocijenio da je naučio određene lekcije i da će, ukoliko procijeni da mu prijeti ozbiljna politička opasnost, pokušati prilagoditi svoje ponašanje kako bi zadržao vlastitu poziciju.
Na pitanje da li je Dodikove izjave i poteze vidio kao sredstvo za ostanak na vlasti, a ne kao iskren pokušaj odvajanja Republike Srpske, Schwarz-Schilling je rekao da ne vjeruje da Dodik zaista želi otcjepljenje. Smatrao je da pažljivo prati politička dešavanja u Srbiji i situaciju oko Kosova, te da mu više odgovara da bude lider entiteta unutar BiH nego da taj prostor postane tek regija pod većim utjecajem Srbije.
Osvrnuo se i na tadašnju političku ulogu Harisa Silajdžića, poručivši da ni jedna strana nije bila potpuno u pravu. Prema njegovim riječima, i insistiranje na primatu entiteta i nastojanja da se ospori njegovo postojanje udaljavali su BiH od potrebnog političkog dogovora. Smatrao je da budućnost zemlje može biti građena jedino kroz konsenzus, međusobno približavanje i zajedničko razumijevanje države.
U istom intervjuu izrazio je uvjerenje da BiH svoju novu priliku vidi u dolasku mlađih generacija. Vjerovao je da će s vremenom političku scenu preuzeti ljudi koji neće biti opterećeni isključivo prošlošću i ratnim podjelama, nego više usmjereni na stvaranje boljih uslova za život budućih generacija. Upravo u toj promjeni generacija vidio je razlog za optimizam kada je riječ o budućnosti Bosne i Hercegovine.
