15.5 C
Tuzla
26.05.2024.

Okrugli sto – Život maloljetnih migranata, nevolje i briga o njima

Od početka migrantske krize, kroz Bosnu i Hercegovinu je prošlo oko 4.000 maloljetnih migranata i to je problem kojim je neophodno pozabaviti se, kazao je danas u Sarajevu direktor Caritasa Švicarske Daniel Bronkal, jedan od učesnika okruglog stola o životu maloljetnih migranata na njihovom putu kroz BiH.

Ovaj skup je organiziran povodom Međunarodnog dana migranata, 18. decembra.

Po Bronkalovim riječima, Caritas Švicarske, implementator projekta podrške i zaštite ranjivih grupa migranata koji ostaju u Bosni i Hercegovini, nastoji u suradnji s lokalnim partnerima – Caritasom u BiH i Ministarstvom sigurnosti, olakšati golgotu koju djeca migranti, kao i odrasli, proživljavaju na mukotrpnom putu.

Maloljetnici kao jedna od najranjivijih grupa doživljavaju i nasilje na migrantskom putu, o čemu svjedoče primjeri na granicama, ali Caritas je dosad u BiH imao dobru suradnju s partnerima, kako s policijom, tako i s partnerima, primjerice  u Tuzli, gdje postoji ‘drop in’ centar u kojem migranti mogu dobiti informacije i zatražiti pomoć. Tamo postoji sigurnosna kuća, a u toku je formiranje još jedne.

– Tako da u suradnji s policijom i ostalim partnerima te organima vlasti, zaista smo dosad imali zadovoljavajuće rezultate – zaključio je Bronkal.

Broj migranata koji su zatražili azil u Bosni i Hercegovini bio je najizraženiji 2018. godine, a kasnije je stagnirao da bi u 2022. godini bilo podneseno 167 zahtjeva, kazala je novinarima Miljana Vujadin iz Odsjeka Ministarstva sigurnosti BiH za postupak azila.

– Svjesni smo da je Bosna i Hercegovina zemlja tranzita a krajnja destinacija za veoma mali broj tražilaca azila. Otuda i velika razlika između broja stranaca koji iskažu namjeru za azil i onih koji ga stvarno podnesu; dekle, veliki broj njih, nakon iskazivanja namjere, napusti Bosnu i Hercegovinu ili odustane od podnošenja zahtjeva odnosno daljnje procedure – kazala je Miljana Vujadin napominjući da je od osoba koje su iskazale namjeru za azil, tek deset posto njih i podnijelo zahtjev ili sačekalo okončanje pravne procedure.

Bosna i Hercegovina, po njenim riječima, otprilike prati evropsku stopu priznavanja statusa  kad je riječ o procentima odobravanja azila u odnosu na broj podnesenih zahtjeva. Ove godine je stopa nešto veća nego prethodnih, što je posljedica dešavanja u Afganistanu 2021. te rata u Ukrajini, uz sve druge slučajeve.

– Mnogo veći broj njih je dobio supsidijarnu zaštitu u odnosu na izbjeglički status jer ta zaštita se i daje osobama s područja zahvaćenih međunarodnim ili unutrašnjim oružanim sukobima odnosno neselektivnim nasiljem u zemljama porijekla – kazala je Vujadin.

Broj maloljetnih migranata bez pratnje nije značajan, ali vjerovatno mali broj podnesenih zahtjeva nije prava slika o ukupnom broju njih koji su ušli u Bosnu i Hercehovinu upravo stoga što oni idu dalje ili ne dočekaju završetak postupka ako i podnesu zahtjev za azil.

Muris Selimović iz Službe za poslove sa stranicima u BiH ističe da je broj migranata dolaznika u BiH, starih od 16 do 18 godina, prilično veliki, zbog čega je trebalo uspostaviti posebne mehanizme s obzirom na njihovu dob, koji nalažu međunarodne konvencije, a definiraju zaštitu, što za maloljetnike bez pratnje podrazumijeva uključivanje službi socijalne zaštite kao neophodne partnere u zbrinjavanju, smještaju i tokom boravaka migranata u nekom od prihvatnih centara.

Melisa Hasanović iz Kantonalnog centra za socijalni rad, kaže da je kroz tu službu dosad prošlo 3.700 maloljetnika bez pratnje.

– Oni su u tranzitu i vrlo rijetko se zadržavaju. Svi koji ostanu u kampu “Ušivak” duže od dva-tri dana, po automatizmu su pod starateljstvom i njihov broj se vrlo lako prati. Dolaze s različitim traumatičnim iskustvima, posebno djeca; zamislite sedamnestogodišnjaka koji već četiri godine prolazi migrantski put. Neki od njh su bili izloženi nasilju, bili su žrtve trgovaca ljudima, zlostavljani od starijih korisnika; to su sve stvari koje smi mi morali naučiti, uz kulturološke razlike, za ove četiri godine. Uglavnom, kad govorimo o djeci, za njih je sve to traumatično. Kompletan put, čitava ova tranzicija, za njih je jako, jako traumatična – rekla je Hasanović.

Centri za socijalni rad u saradnji s međunarodnim partnerima, dodala je, jedini su organi starateljstva te im se boravkom u kampu, pružaju zdravstvene i psiho-socijalne usluge. Veoma je važno imati psihologa, psihoterapeuta, ljude koji će raditi s njima na ublažavanju traume, kazala je također Hasanović.

Tomo Knežević, direktor Caritasa u BiH, ističe da niko nije očekivao da će preko Bosne i Hercegovine prolaziti tzv. balkanska migrantska ruta. Među imigrantima su i maloljetnici bez dokumenata, ali Caritas obavlja svoj dio odgovornosti, “ne petljajući se u politiku nego unutar struktura koje vode IOM ili institucije vlasti, dajući svoj karitativni doprinos”.

Kao dobar primjer je Knežević naveo socijalni kutak u kampu “Ušivak” kod Sarajeva i dodao da nešto slično pokušava napraviti i Tuzla gdje nema organiziranog smještaja, ali i regija Bihaća.

– Tim malim ljudima treba dati školovanje, radosti, ne smiju biti gladni – kazao je Kenežević.

Djelatnice Caritasa, dodao je, čine sve da bi djeci migrantima vratile osmijeh na lice, pa su u socijalnom kutku zastupljeni brojni sadržaji prilagođeni dječijim potrebama koje su iste kao i kod sve djece.

Kad dođe veliki broj migranata, oni govore o Caritasu jer su ga upoznali i u Turskoj  i Grčkoj i Makedoniji, Srbiji, rekao je Knežević.

Caritas neće posustati nego će voditi brigu o njima temeljem važećih zakona Bosne i Hercegovine i odredbi Katoličke crkve, te će ostvariti svoje poslanje, zaključio je Kenežević.

RTV Slon /Fena

Vezane vijesti

TUZLA