U noći sa subote na nedjelju, tačnije 26. marta u dva sata iza ponoći, prestaje zimsko i počinje ljetno računanje vremena, a kazaljke je potrebno pomjeriti jedan sat unaprijed, na način da će se vrijeme u 2 sata računati kao 3 sata.
Ovakvo računanje vremena je, smatra se, zapravo ispravno, a u njemu učestvuje otprilike 70 posto zemalja širom svijeta. Amerikanci pomiču satove prve nedjelje u martu, a vraćaju ih na standardno vrijeme prve nedjelje u oktobre. Evropljani ljetno računanje vremena započinju zadnjom nedjeljom u martu i završavaju zadnjom nedjeljom u oktobru.
Zašto je uvedeno ljetno vrijeme?
Osnovna ideja je bila da se bolje iskoristi dnevna svjetlost.
Ljeti kada su duži dani, pomjera se sat tako da se jedan jutarnji sat „ukrade” i doda večeri – kako bi mrak pao kasnije.
To je, najprije, smislio američki političar i naučnik Benjamin Franklin, davne 1784. godine. Objavio je esej u kojem je predlagao da ljudi ranije ustaju i tako uštede na svijećama. Slična ideja je pala na pamet i pra-pra-pradedi pjevača grupe Coldplay Chris Martina – Williamu Willetu 1907. godine. On je objasnio da mu je to sinulo kada je tokom ljetneg jahanja ujutro primijetio koliko je zavjesa još spušteno.
Ljetno računanje vremena prva je uvela Njemačka 1916. godine, a nekoliko nedelja kasnije i Velika Britanija. Obje su tada bile u jeku Prvog svjetskog rata i bilo im je vrlo značajno da što bolje iskoriste dnevnu svjetlost, a sačuvaju ugalj.
Sljedeće godine to je uradila Rusija, a 1918. i Sjedinjene Američke Države. Ipak, u mirnodopskim uslovima to nije zaživjelo u Americi. Pod pritiskom farmera, američki predsjednik Woodrow Wilson ubrzo je ukinuo ljetno vrijeme, navodeći da se zemlja ponovo vraća „Božjem vremenu”.
Ni u Europi nisu postojala pravila koja bi važila za sve. Tokom Drugog svjetskog rata Britanci su, na primjer, duplirali uštedu – pomjerali su sat dva sata unaprijed.
Ljetno vrijeme je u tadašnju Saveznu Federativnu Republiku Jugoslaviju stiglo, prvi put, tek 27. marta 1983. godine.
Danas na svijetu čak 110 od 192 države koristi ljetno računanje vremena, a ono se ne koristi u Kini, Japanu, Južnoj Koreji i širom afričkog kontinenta, piše Nacionalna geografija. Većina zemalja koje ga koriste su u Europi i Sjevernoj Americi.
Island je izuzetak, pošto je mnogo sjevernije od cijele Europe i ima ekstremnije varijacije dnevnog svjetla i mraka tokom godine, tako da ne bi imali mnogo koristi od pomeranja sata. Bjelorusija, Gruzija i Rusija su, takođe, odabrale da imaju isto vrijeme i zimi i leti.
Za zemlje na ekvatoru, gdje dnevnog svjetla ima približno isto tokom cijele godine, nema potrebe za ovakvim uštedama. Tako je i u Arizoni i na Havajima, koje imaju sunca tokom cijele godine. Sve ostale savezne države u Americi pomjeraju sat u proljeće i jesen.
Zahvaljujući pametnim telefonima, računarima i ostalim uređajima povezanim na internet – to se često završava automatski.
Kako utiče na zdravlje ljudi?
Pojedine naučne studije pokazale su da promjene sata imaju negativne efekte na zdravlje ljudi. U studiji Evropske komisije navodi se da bi „efekat na bioritam ljudi mogao da bude ozbiljniji nego što se prvobitno mislilo”.
Smatra se da to može dovesti do poremećaja sna, ali i povećanog broja srčanih udara i kardiovaskularnih problema. Dalje, to može uticati na porast broja saobraćajnih nezgoda.
