I konačno. Aziza Muratović je dobila ključeve stana u Solini. Čak 11 puta se tokom života selila, mijenjala mjesto boravka, a sada se nada da konačno dobija pravi dom: ”Osjećaj je neoposiv ne može se opisati… radost koju sam čekala… ovo je moj krov. Život ću ovdje provesti… sva sam sretna presretna što sam dobila stan.”
Iza nje, baš kao i iza svih korisnika Kolektivnog centra Mihatovići je težak život, obilježen neželjenim preseljenjima.
”Živjela sam i po kućama i po školama, težak težak život. Još teže mi je bilo kada mi je kuća izgorila u Požarnici. Smještena sam tada u Mihatovićima jer nisam imala gdje. Ono je gore bilo, već katastrofa… Nisam ovo očekivala, nisam imala nadu…” priča Aziza.
A nadu im je dao projekat CEB II „Zatvaranje kolektivnih centara” koji finansira razvojna banka i Grad Tuzla. Porodice iz Mihatovića čekale su nekoliko mjeseci useljenje u nove stanove. Ključevi su u njihovim rukama i sada samo čekaju da se riješe priključci na vodu i struju, te da se pusti grijanje.
”Ono što slijedi tim porodica je zaključivanja ugovora sa javnim preduzećima, vodovod i kanalizacija, grijanje elektrodistribucija. Pripremljeno je sve da bi realativno brzo to bilo završeno i kako bi uselili i konačno počeli živjeti ovdje,” kaže Admira Atić Tupković, pomoćnica gradonačelnika za boračko invalidsku zaštitu, stambene poslove i integraciju raseljenih.
Ovim projektom obuhvaćene su sve porodice iz Mihatovića koje imaju status raseljenih osoba i izbjeglica. Svi oni sada počinju sasvim novi život. Aziza je sigurna da se sada ispisuje najsretnija stranica njenog života. Sa elanom ide u novi dan…
