Zaključci sa sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost Srbija, održane 2. augusta 2025. godine, izazvali su pažnju javnosti zbog naglašene retorike prema Bosni i Hercegovini i regiji.
Od ukupno šest tačaka sjednice, većina je bila posvećena političko-sigurnosnoj situaciji u BiH, što analitičari tumače kao institucionalno zaoštravanje stava Srbije prema susjedima.
U uvodnim dijelovima zaključaka, navodi se kako je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik osuđen za „verbalni delikt“, što je ocijenjeno kao dezinformacija, budući da takvo krivično djelo ne postoji u zakonima BiH.
Presuda Dodiku donesena je zbog potpisivanja Ukaza o proglašenju zakona poništenog od strane visokog predstavnika, na osnovu člana 203a Krivičnog zakona BiH.
Prva tačka zaključaka derogira odluke bh. sudova, nazivajući ih anticivilizacijskim i nedemokratskim, a dodatno ih povezuje s potencijalnim destabiliziranjem sigurnosne situacije. Takva retorika, prema stručnim ocjenama, može predstavljati indirektan poziv na radikalizaciju stanja u BiH. Druga tačka upozorava na ozbiljno narušenu regionalnu sigurnost, suprotno nastojanjima vlasti RS-a da aktuelnu krizu predstave isključivo kao političku.
Zaključci takođe problematizuju navodno urušavanje ustavnog poretka i Dejtonskog mirovnog sporazuma, dok se istovremeno zanemaruje činjenica da prestanak mandata predsjednika RS-a u skladu sa zakonima podrazumijeva raspisivanje novih izbora, kao što je bio slučaj i ranije.
Posebno se izdvaja i ponovljena tvrdnja o „garantnoj ulozi“ Srbije u provođenju Dejtonskog sporazuma, iako Srbija i Hrvatska nisu članice Vijeća za implementaciju mira (PIC), tijela koje nadzire međunarodnu politiku u BiH.
Posljednje tačke zaključaka naglašavaju opredjeljenje srpskih vlasti za pružanje diplomatske, političke i pravne podrške RS-u na međunarodnom planu, što se u BiH ocjenjuje kao otvoreno miješanje u unutrašnje stvari druge države i kršenje principa dobrosusjedskih odnosa.
Ovakva institucionalna retorika Beograda dolazi u trenutku kada je BiH bez ažurirane sigurnosne strategije još od 2006. godine, a regionalni analitičari upozoravaju da bi njeni efekti mogli doprinijeti novim tenzijama. Dokumenti poput „Svesrpskog svijeta“, usvojenog 2024. godine, i ranija Strategija nacionalne bezbjednosti Srbije, u kojoj je očuvanje RS-a navedeno kao ključni vanjskopolitički prioritet, prepoznaju se kao okvir za ovakve stavove.
Stručnjaci poručuju da je dijalog jedini put za očuvanje mira i stabilnosti u regiji, dok sve strane moraju pokazati suzdržanost u javnim nastupima i osloniti se na snažne institucije kao garant društvene sigurnosti.
