Dvoje bh. državljana, Mario Kokoruš i Marin Petrović koji su prije više od 50 dana oteti u Maliju, napokon su oslobođeni i nalaze se na sigurnom, potvrdio je Kristijan Iličić svjetski putnik koji je pratio cijeli slučaj i putem društvenih mreža podijelio detalje njihove drame.
„Nisam želio ništa objavljivati dok sve ne završi, jer je u ovakvim situacijama svaka pogrešna riječ mogla ugroziti njihove živote“, napisao je u objavi. Dodao je kako su se u medijima pojavljivale brojne netačne informacije, ali da je odlučio šutjeti zbog njihove sigurnosti.
Putnici su oteti na cesti između gradova Bla i San, na putu prema Moptiju, kada je na njihovu kolonu izvršen oružani napad. Njihov vodič je uspio pobjeći, dok su vozača i putnike oteli napadači. Vozač je nakon nekoliko dana pušten, a kasnije je svjedočio o napadu.
„Odmah sam obavijestio vlasti, ambasade i njihove obitelji. Od samog početka bilo je jasno da iza svega stoji džihadistička skupina JNIM – ogranak Al-Qaide koji djeluje u Maliju“, napisao je autor objave, ističući da su u javnosti kružile različite teorije, ali da je od prvog dana bilo poznato da je riječ o otmici koju su izveli ekstremisti.
Nakon više od 50 dana zatočeništva, putnici su oslobođeni i uskoro se vraćaju svojim porodicama. „Oni su iskusni putnici koji su prešli preko 100 država svijeta. Ljudi koji su, kao i ja, sanjali obići svaku državu svijeta, upoznati ljude, kulture i granice prelaziti srcem, a ne strahom“, naveo je autor.
Opisao je i kako je, putujući sam kroz Mali prije dvije i pol godine, bio svjestan koliko je ta zemlja opasna. „Uz Haiti, Mali je trenutno najopasnija država na svijetu. Proveo sam 50 sati na brodu, skrivajući se od terorista u još opasnijem dijelu zemlje. Znao sam koliko je tanka linija između avanture i tragedije.“
Dodao je i da razumije zašto su putnici odlučili da idu tamo: „Mnogi će sada reći ‘što su tamo tražili’, ali oni koji su barem jednom osjetili adrenalin nepoznatog, znaju da to nije ludost. To je poziv.“
Autor je priznao da je tokom proteklih 50 dana bio u svakodnevnom kontaktu s porodicama otetih. „Svaki dan smo dijelili informacije, nade, strahove i iščekivanje. Znam koliko im je bilo teško ne znati gdje su njihovi najbliži, a morali su ostati pribrani i vjerovati da će se sve završiti dobro.“
Zaključio je riječima: „Drago mi je da se ova priča završila sretno. Da su živi i da se vraćaju svojim obiteljima.“
