Troškovi života u Bosni i Hercegovini nastavljaju opterećivati kućne budžete, a eventualno poskupljenje električne energije moglo bi dodatno uticati na cijene proizvoda i usluga. Posebno su ugrožena domaćinstva s jednim primanjem i penzioneri, čija primanja sve teže prate rast osnovnih životnih troškova.
Sindikalna potrošačka korpa za septembar premašila je 3.500 KM, dok prosječna plata ne pokriva ni polovinu procijenjenih mjesečnih troškova. U takvim okolnostima, dodatni rast cijena energenata mogao bi predstavljati novi udar na standard građana.
Jovan Vasilić iz Udruženja potrošača „Zvono“ iz Bijeljine upozorava da bi poskupljenje električne energije moglo pokrenuti novi talas poskupljenja, s obzirom na to da troškovi energije utiču na proizvodnju, transport i pružanje usluga.
Prema njegovim riječima, potrebno je uspostaviti mehanizme zaštite energetski siromašnih domaćinstava, odnosno građana koji zbog niskih primanja teško mogu podmiriti račune za električnu energiju. Vasilić smatra da se o ovom pitanju dugo govori, ali da konkretna zaštita još nije dovoljno razvijena.
Dodatni pritisak na kućne budžete predstavljaju cijene ogrjeva. Vasilić navodi da cijena peleta na pojedinim skladištima dostiže oko 800 eura po toni, zbog čega smatra da je potrebno detaljnije analizirati formiranje cijena i opravdanost poskupljenja.
Cijene rastu, a kupovna moć slabi
Vasilić ukazuje i na problem čestog rasta cijena proizvoda nakon poskupljenja energenata i sirovina, dok se pojeftinjenja ulaznih troškova rijetko odražavaju na cijene koje plaćaju potrošači.
„Mi više nemamo talase poskupljenja, nego smo u jednom permanentnom stanju kontinuiranih poskupljenja“, izjavio je Vasilić za BHRT.
Posebno težak položaj imaju domaćinstva koja zavise od jedne plate, kao i penzioneri. Kada rast cijena nadmaši rast primanja, građanima ostaje manje novca za hranu, režije, lijekove i druge osnovne potrebe.
Kao moguće mjere za ublažavanje posljedica rasta troškova života, Vasilić navodi razmatranje različitih stopa PDV-a za osnovne proizvode, snažniju podršku domaćoj proizvodnji i dugoročnije mjere u oblasti energetike. Smatra da je potrebno raditi i na boljoj kontroli tržišta te stvaranju povoljnijih uslova za domaće proizvođače.
Upozorio je i na probleme domaćih poljoprivrednika i stočara, ističući potrebu za odgovarajućim propisima i kontrolom uvoza hrane. Prema njegovoj ocjeni, zaštita potrošača treba biti povezana i s jačanjem domaće proizvodnje.
Ukoliko dođe do novog rasta cijena električne energije, posljedice bi se mogle osjetiti i kroz troškove proizvodnje i usluga. Zbog toga se, uz eventualne kratkoročne mjere pomoći, sve više ističe potreba za sistemskim rješenjima koja bi zaštitila građane s najnižim primanjima i ublažila pritisak na kućne budžete.
