Povelja Kulina bana smatra se najstarijim sačuvanim diplomatskim dokumentom Bosne i Hercegovine i jednim od najvažnijih pisanih dokaza državnosti. Svakog 29. augusta obilježava se datum kada je nastala, podsjećajući na vrijeme u kojem je srednjovjekovna Bosna bila međunarodno priznata i otvorena za trgovinu.
Povelja Kulina bana kao početak pisane historije Bosne
Nastala 29. augusta 1189. godine, povelja je zapravo trgovački ugovor između Kulina bana i dubrovačkog kneza Krvaša. Iako se radi o trgovinskom dokumentu, ona nosi ogroman značaj jer potvrđuje postojanje organizovane bosanske države koja je imala razvijene odnose sa susjedima. Zato se 29. august obilježava kao datum kada Bosna dobija jedan od najvažnijih pisanih dokaza svoje državnosti.
Ko je bio Kulin ban i kakva je bila Bosna u njegovo doba
Kulin ban je vladao Bosnom krajem 12. i početkom 13. stoljeća. Njegovo ime povezano je sa stabilnošću, ekonomskim rastom i međunarodnim priznanjem. U to doba Bosna je bila teritorijalno manja nego danas, ali dovoljno jaka da uspostavlja sporazume sa važnim trgovačkim centrima. Period njegove vladavine često se opisuje kao vrijeme mira i razvoja, kada su putovi bili sigurniji, a trgovina intenzivnija nego ranije. Upravo zbog toga u našem jeziku postoji izreka „od Kulina bana i dobrih dana“, koja i danas priziva sjećanje na davno razdoblje obilježeno stabilnošću i napretkom.
Jeste li znali?
Pored Kulina bana, koji je ostao zapamćen po povelji i vremenu stabilnosti, posebno mjesto u historiji Bosne zauzima Tvrtko I Kotromanić. On je 1377. godine okrunjen za kralja i pod njegovom vlašću Bosna je dosegla najveću teritorijalnu širinu u svojoj historiji, prostirući se od Save do Jadrana i obuhvatajući dijelove Dalmacije, Hrvatske i Srbije. Tvrtko je Bosnu uveo u red evropskih kraljevina i time dodatno učvrstio njen međunarodni položaj.
U bosanskoj kraljevskoj porodici značajnu ulogu imale su i žene. Najpoznatija među njima bila je kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, supruga kralja Stjepana Tomaša. Nakon pada Bosne pod Osmanlije 1463. godine, Katarina je otišla u Rim, gdje je živjela u progonstvu do smrti. U kolektivnoj svijesti ostala je simbolom tragičnog kraja bosanskog kraljevstva, ali i vjernosti i dostojanstva. Njeno grobno mjesto u crkvi Santa Maria in Aracoeli i danas privlači pažnju.
Središte moći bosanskih vladara bio je Bobovac, utvrđeni grad smješten u planinskom području između Kaknja i Vareša, koji administrativno pripada općini Kakanj. Za vrijeme Tvrtka I Kotromanića Bobovac je doživio najveći uspon i postao glavna rezidencija bosanskih kraljeva. U njegovim zidinama nalazila se kraljevska kapela s insignijama Kotromanića, a grad je bio i mjesto krunisanja te političko i vojno središte srednjovjekovne Bosne. Bobovac tako ostaje jedan od najsnažnijih simbola bosanske državnosti.
U Tuzli postoji spomenik s uklesanim dijelom Povelje Kulina bana, postavljen 2012. godine u Gradskom parku, pored spomenika kralju Tvrtku I Kotromaniću.
Sadržaj povelje i njen značaj za trgovinu i državnost
Povelja Kulina bana napisana je na pergamentu, bosančicom i starobosanskim jezikom. U njoj ban Dubrovčanima garantuje slobodu kretanja, sigurnost i povoljne uslove trgovine na bosanskom prostoru. U uvodnom dijelu stoji: „Ja, ban bosanski Kulin, prisežem tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima, pravim vam prijateljstvo od sada i dovijeka.“
Dokument je pisan na tri pergamenta, ovjeren pečatom bana i poslan u Dubrovnik. Original se i danas čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku, a dvije kopije nalaze se u Rusiji, u Sankt Peterburgu i Moskvi. Smatra se prvim očuvanim diplomatskim aktom bosanske države, jer sadrži klasične elemente međunarodnog ugovora: strane ugovornice, garantije i pravne obaveze. Time povelja ima i međunarodni značaj, jer je preživjela stoljeća i danas je svjedok vremena u kojem je Bosna bila prepoznata kao pravno uređena država.
Jezička vrijednost i svjedočanstvo o starobosanskom jeziku
Osim političkog značaja, povelja ima i neprocjenjivu jezičku vrijednost. Pisani tragovi u njoj predstavljaju važan dokaz o postojanju pismenosti na prostoru Bosne. Lingvisti u tekstu prepoznaju rani oblik starobosanskog jezika, razumljiv širem krugu ljudi u regiji. Povelja tako nije samo diplomatski dokument, nego i ključni izvor za proučavanje jezika i kulture srednjovjekovne Bosne.
Srednjovjekovni čovjek i vrijeme Kulina bana
Dodatnu dimenziju vremenu u kojem je nastala povelja donose savremena istraživanja. Univerzitet u Sarajevu nedavno je predstavio 3D rekonstrukciju lica čovjeka iz 14. stoljeća, pronađenog na području srednjovjekovne Bosne. Njegov izgled približava nam svakodnevni život tog doba i podsjeća da iza pergamenata i pečata stoje ljudi koji su živjeli, trgovali i gradili Bosnu. Upravo takvi ljudi činili su društvo u kojem je nastala povelja Kulina bana.
Trag povelje u savremenoj Bosni i Hercegovini
Iako je napisana prije više od osam stoljeća, povelja Kulina bana i danas ima posebno mjesto u kolektivnom pamćenju. Njene kopije čuvaju se u muzejima, a original ostaje zaštićen u Dubrovniku. Svakog 29. augusta javnost se prisjeti ovog datuma, jer povelja podsjeća na duboko ukorijenjenu historiju bosanske državnosti. Ona je simbol kontinuiteta, ali i kulturnog identiteta, koji povezuje prošlost i sadašnjost.
Za vas smo izdvojili i tekst koji slijedi. Više članaka o sličnim temam potražite u našim rubrikama.
Godišnjica uspostavljanja Kraljevine Bosne krunisanjem Kralja Tvrtka I Kotromanića
