Zova ili bazga (lat. Sambucus nigra) možda je jedna od najskromnijih, ali i najljepših biljaka našeg kraja. Ovaj mirisni grm lako ćete prepoznati po bijelim, nježnim cvjetićima koji najavljuju dolazak ljeta. Iako raste gotovo svuda u Tuzli, njen pravi značaj krije se u toplim sjećanjima, kada su naši stariji brižno brali cvjetove za pripremu ukusnog domaćeg sirupa od zove.
Dobri duh tuzlanskih bašti i avlija
U Tuzli i njenoj okolini najčešće ćete naići na crnu zovu koja svoje cvjetove raširi krajem proljeća (u zavisnosti od klimatskih uslova zova počinje cvjetati početkom maja). Generacije tuzlanskih porodica čuvaju tradiciju pravljenja domaćih sokova i sirupa upravo od ove biljke, koja je podjednako ukusna koliko i korisna za zdravlje.
Zdravlje skriveno u cvijetu i bobicama
Još od davnina zova je bila cijenjena u narodnoj medicini zbog svojih brojnih ljekovitih svojstava. Ako vas uhvati prehlada, blagi čaj od cvjetova zove donijet će vam olakšanje i pomoći kod kašlja ili upale grla. Njene bobice, tamne i sočne, pune su vitamina A i C, što ih čini sjajnim prirodnim saveznikom u jačanju vašeg imuniteta. Ali sa konzumacijom bobica treba biti oprezan, jestivi su tek nakon kuhanja.
Od cvjetova se kuha čaj, sirup i sok koji se koriste i kao sredstvo za znojenje i izlučivanje mokraće. Od plodova se priprema pekmez, kompot ili voćni sok. Bobice je također moguće peći.
Ipak, u našoj tradiciji početak svega je cvijet, od kojeg se može pripremati niz delikatesa u narodnoj kuhinji i medicini. Pohani cvjetovi zove su posebna delicija, laki za organizam, pikantni i vrlo ukusni. Za pripremu soka nadaleko su rasprostranjeni recepti koji se razlikuju u količini cvjetova i količini vode i šećera.
U narodnoj medicini spominje se i priprema sirćeta od cvijeta zove, pri čemu se koristi jabukovo sirće kao baza. Ovo sirće pomaže kod crvenila nakon uboda insekata, oteklina od ugriza, sportskih povreda i udaraca, a unutrašnjom upotrebom zadržava ljekovite osobine zove. Za unutarašnju upotrebu zadržava sve karakteristike zove kao vrhunske ljekovite biljke.
Kako i kada brati zovu?
Cvjetove je najbolje brati kada su potpuno otvoreni, tokom sunčanih i suhih dana krajem maja ili početkom juna. Cvjetove pažljivo režite makazama kako biste sačuvali polen, izbjegavajući branje nakon kiše jer ona ispire aromatični sloj koji sirupu daje posebnu punoću mirisa i ukusa. Preporučuje se birati mjesta daleko od saobraćajnica i industrijskih zona, kako biste bili sigurni da su cvjetovi čisti i bez zagađenja.
Recept za domaći sirup od zove
Domaći sirup od zove jednostavan je za pripremu i pravi ljetni klasik.
Za sirup će vam trebati 30 cvjetova zove, 3 litre vode, 3 kg šećera, 3 limuna i 40 g limunske kiseline (limuntosa).
Cvjetove zove pažljivo operite i potopite u hladnu vodu zajedno s limunom izrezanim na kriške i limunskom kiselinom. Ostavite ovu mirisnu smjesu da odstoji 24 sata na hladnom i tamnom mjestu. Nakon toga, procijedite kroz gustu gazu ili krpu. Dodajte šećer u procijeđeni sok i dobro miješajte dok se šećer potpuno ne otopi. Tekućinu ostavite da stoji još 24 sata, poklopljenu platnenom krpom i uz povrmeno miještanje. Šećer djeluje kao prirodni konzervans, pa ovako pripremljen sirup može trajati do godinu dana ako se čuva na hladnom i tamnom mjestu u steriliziranim bocama, bez da imalo izgubi na svom ukusu i kvalitetu.
Nemojte zaboraviti da je sirup od zove prilično gusta i slatka tekućina pa je uvijek razblažite s vodom prije konzumacije. Po želji, dodajte nekoliko kockica leda i krišku limuna i uživajte u zdravom i osvježavajućem napitku u svakom gutljaju.
Zova u pričama svijeta
U različitim dijelovima svijeta zova nije samo biljka, već i dio folklora, mitova i svakodnevnih običaja. U Engleskoj se vjerovalo da grančice zove postavljene oko kuće štite porodicu od zlih duhova i nesreća. Drevni Rimljani imali su zanimljiv običaj, bobicama zove bojili su svoju kosu kako bi izgledali ljepše i mlađe. U Njemačkoj, s druge strane, zova je uvijek bila simbol zaštite doma i zdravlja, pa je često sađena pored ulaznih vrata, vjerujući da će njena prisutnost otjerati bolesti i lošu energiju.
Savoca: Grad koji miriše na zovu
Malo ljudi zna da je gradić Savoca na Siciliji, proslavljen kroz čuveni film „Kum“, zapravo dobio ime upravo po biljci zovi. Ime ovog gradića potiče od latinskog naziva zove Sambucus. Šetajući ulicama Savoke, lako je primijetiti brojne grmove ove biljke, a lokalno stanovništvo često sa osmijehom priča kako je zova neraskidivi dio njihove historije i kulture.
Za sami kraj sve ljubitelje filma i trilogije “Kum” kao i zaljubeljenike u Italiju pozivamo da prošetaju kroz Savocu u našoj foto galeriji. Fotografije su u vlasništvu RTV Slon, zabilježene 2013. godine.
Možda će vas zanimati i ovo:
Navike koje možemo promijeniti u samo 7 dana
Svakodnevna kupovina u 2025: 10 savjeta kako uštedjeti u vrijeme inflacije
