Sindikalna organizacija Koksare d.o.o. Lukavac u stečaju uputila je novi apel svim nivoima vlasti i nadležnim ministarstvima, upozoravajući da prijeti potpuno gašenje proizvodnje i zatvaranje koksne baterije, uz teške posljedice za radnike i širu privredu. Dopisi su dostavljeni institucijama početkom januara i ponovo danas, ali, kako navode iz Sindikata, odgovora nadležnih još nema.
U prvom dopisu, upućenom 9. januara, Sindikat je upozorio da je kompanija u stečaju suočena s mogućnošću potpunog prestanka rada, naglašavajući da je riječ o posljednjem proizvođaču koksa u Bosni i Hercegovini i na Balkanu, nakon što je proizvodnja obustavljena u Zenici. Posebno su istakli značaj Koksare za lanac industrijske proizvodnje i željeznički sektor.
„U ovom trenutku potrebna je hitna reakcija institucija kako bi se spriječilo dalje urušavanje proizvodnje i gašenje koksne baterije“, navodi se u dopisu Sindikalne organizacije Koksare u stečaju.
Kako tvrde, na prvi dopis nije stigao nikakav odgovor niti poziv na razgovor, što, prema njihovoj ocjeni, ostavlja utisak da se kompanija prepušta propadanju. Zbog toga je danas upućen i drugi dopis istim adresama, sa ponovljenim upozorenjem o ozbiljnosti situacije.
Sindikat predlaže model privremene subvencije proizvodnje koksa u trajanju od šest mjeseci, kako bi se održala proizvodnja i dobilo vrijeme za pronalazak strateškog partnera. U dopisu se navodi da bi mjesečna subvencija od jednog do pet miliona KM omogućila pokrivanje gubitaka i kontinuitet rada, uz očuvanje povezanih djelatnosti, uključujući željeznički transport.
Posebno upozoravaju na problem zaliha uglja, navodeći da su postojeće količine dovoljne za ograničen vremenski period i da je hitno potrebno naručivanje novih isporuka, jer bi u suprotnom fabrika mogla biti primorana na gašenje već krajem februara ili početkom marta.
Sindikat je u obraćanju medijima zatražio da se njihovi dopisi učine javno dostupnim, uz poruku da je informisanje javnosti ključno kako bi se nadležni organi podstakli na hitno djelovanje. Navode da bi posljedice gašenja proizvodnje snosili radnici, njihove porodice i lokalna zajednica, ali i širi industrijski sistem u Bosni i Hercegovini.
