Bosna i Hercegovina godišnje proizvede više od milion tona komunalnog otpada, a veliki dio materijala koji bi se mogao ponovo iskoristiti ili reciklirati i dalje završava na deponijama. Nedovoljno razvijeno odvojeno prikupljanje, manjak kapaciteta za preradu i spora provedba planiranih mjera usporavaju razvoj održivijeg sistema upravljanja otpadom.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, tokom 2024. godine proizvedene su 1.122.532 tone komunalnog otpada, odnosno prosječno 329 kilograma po stanovniku. Javnim odvozom prikupljeno je 976.996 tona, od čega je više od 857.000 tona činilo miješani komunalni otpad.
Na kontrolirana odlagališta stiglo je približno 976.000 tona otpada, a 99,9 posto te količine trajno je odloženo. Ovaj podatak odnosi se na otpad koji je dospio na kontrolirana odlagališta i ne predstavlja ukupnu stopu odlaganja ili reciklaže u Bosni i Hercegovini.
Deponije i dalje glavni način zbrinjavanja otpada
Profesorica Dušica Pešević, šefica Katedre za zaštitu životne sredine na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, upozorava da oslanjanje na deponije nosi ozbiljne okolišne rizike, ali i dovodi do gubitka vrijednih sirovina.
Neuređena odlagališta mogu uzrokovati zagađenje zemljišta i podzemnih voda, emisije metana, neprijatne mirise i požare. Istovremeno, materijali koji bi se mogli ponovo upotrijebiti ili preraditi gube svoju ekonomsku vrijednost.
Problem je posebno izražen u Federaciji BiH. Prema podacima Federalnog ministarstva okoliša i turizma, tokom 2024. godine u ovom entitetu nastale su 745.582 tone komunalnog otpada, a približno 85 posto završilo je na deponijama.
U Federaciji postoji pet sanitarnih deponija, ali samo dvije, Mošćanica u Zenici i Separacija 1 u Živinicama, u potpunosti ispunjavaju sanitarne uslove. Evidentirano je i 39 aktivnih nesanitarnih deponija, uz 19 neaktivnih nesanitarnih i tri zatvorene sanitarne deponije.
Dodatni problem predstavljaju ograničeni kapaciteti i troškovi transporta otpada do odgovarajućih odlagališta.
Reciklaža postoji, ali nedostaje razvijen sistem
U Bosni i Hercegovini djeluju kompanije koje prikupljaju i prerađuju ambalažni, električni i elektronski otpad te druge vrste materijala. Ipak, njihov rad otežavaju nedovoljno odvojeno prikupljanje, nečistoća sirovina i manjak domaćih postrojenja za preradu.
Operater sistema Ekopak tokom 2025. godine predao je na reciklažu 23.479 tona ambalažnog otpada, dok je godinu ranije ta količina iznosila 22.332 tone. Eko život iz Tuzle također je zabilježio rast, sa 18.057 tona prikupljenog i na reciklažu upućenog ambalažnog otpada u 2024. na 19.565 tona u 2025. godini.
Međutim, prikupljanje otpada ne znači nužno da je sav materijal i recikliran. Dio se izvozi na preradu u druge države, dok količina koja se može iskoristiti zavisi od kvaliteta materijala i dostupnih tehnologija.
Značajan potencijal imaju i električni i elektronski uređaji, tekstil, građevinski otpad te biootpad. Odvojeno prikupljeni organski materijali mogu se koristiti za proizvodnju komposta ili biogasa, ali u Federaciji BiH nedostaju razvijeni kapaciteti za njihovu biološku obradu.
Otpad može biti vrijedna sirovina
Domaće kompanije već pokazuju da otpad može imati ekonomsku vrijednost. U papirnoj industriji stari papir i karton koriste se kao sekundarna sirovina, dok pojedine kompanije prerađuju plastiku i proizvode regranulat za daljnju proizvodnju.
Ipak, razvoj ovog sektora ograničavaju visoki troškovi ulaganja, nestabilno tržište sekundarnih sirovina i nedostatak sigurnih količina kvalitetno prikupljenog materijala.
Stručnjaci zbog toga naglašavaju da je, osim ulaganja u postrojenja, potrebno razvijati odvojeno prikupljanje, unaprijediti kontrolu provedbe propisa i bolje povezati komunalna preduzeća s industrijom koja može koristiti reciklirane materijale.
Novi planovi, ali i dalje spora provedba
Federacija BiH je u julu 2026. godine dobila novi Federalni plan upravljanja otpadom za period 2026–2030. godine. Dokument predviđa povećanje obuhvata prikupljanja otpada, razvoj reciklažnih dvorišta, odvojeno prikupljanje različitih kategorija otpada i uspostavljanje regionalnih centara za njegovo zbrinjavanje i obradu.
Plan uključuje i postepeno zatvaranje neodgovarajućih deponija te razvoj kapaciteta za sortiranje, kompostiranje i reciklažu.
U Republici Srpskoj upravljanje otpadom uređuju postojeće strategije i planovi, a predviđen je razvoj regionalnih centara. Ipak, nedostatak infrastrukture, ograničena finansijska sredstva i neujednačen obuhvat organiziranim prikupljanjem ostaju značajne prepreke.
Za unapređenje sistema važna su i ulaganja u okviru Projekta održivog upravljanja čvrstim otpadom, za koji je Svjetska banka odobrila zajam Bosni i Hercegovini od 46 miliona eura.
Iako u zemlji postoje kompanije koje otpad pretvaraju u nove sirovine i proizvode, za veći napredak potrebno je smanjiti količine koje završavaju na deponijama i omogućiti da se više materijala vrati u proizvodnju.
Prema ocjeni stručnjaka, uspješnost sistema ne treba mjeriti samo količinom prikupljenog otpada, već i udjelom stvarno recikliranih materijala, smanjenjem odlaganja i boljom zaštitom životne sredine.
