Protesti u Evropi posljednjih dana okupljaju stotine hiljada građana nezadovoljnih visokim troškovima života, niskim platama, korupcijom i nedostatkom perspektive, dok u Bosni i Hercegovini izostaju slična masovna okupljanja.
Sociolog Amer Osmić upozorava da odsustvo protesta ne znači da su građani BiH zadovoljni, nego da nezadovoljstvo često iskazuju na drugačiji način, povlačenjem iz javnog života ili odlaskom iz zemlje.
U Francuskoj, Italiji i Albaniji tokom proteklih dana održani su veliki protesti, od kojih su pojedini prerasli u sukobe demonstranata i policije. Građani traže bolje životne uslove, dostupnije stanovanje, kvalitetnije obrazovanje i sigurnije zaposlenje.
Profesor na Odsjeku za sociologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Amer Osmić za Klix.ba je objasnio da ove proteste povezuje osjećaj mladih da im je mogućnost izgradnje samostalnog života sve ograničenija.
Zašto protesti u Evropi izostaju u Bosni i Hercegovini?
Prema Osmićevim riječima, problemi mladih u BiH nisu suštinski drugačiji od onih s kojima se suočavaju njihove generacije u drugim evropskim državama. Visoke cijene stanovanja, nesigurni poslovi i teškoće pri zapošljavanju otežavaju osamostaljivanje, bez obzira na stečeno obrazovanje.
Posebno naglašava da mogućnosti mladih često zavise od finansijskog položaja njihovih porodica. Oni koji imaju porodičnu podršku lakše rješavaju stambeno pitanje, dok su mladi s nižim i nesigurnim primanjima suočeni s mnogo većim preprekama.
Zbog toga Osmić smatra da evropski protesti nisu isključivo generacijsko pitanje, nego odražavaju i sve izraženije socijalne razlike.
Mladi u BiH nezadovoljstvo sve češće rješavaju odlaskom
Dok mladi u pojedinim evropskim državama izlaze na ulice, u Bosni i Hercegovini nezadovoljstvo često ne prerasta u organizovano djelovanje.
Osmić objašnjava da građani koji ne vjeruju da institucije mogu odgovoriti na njihove zahtjeve radije pokušavaju pronaći individualna rješenja. To može značiti oslanjanje na porodicu, pronalazak zaposlenja putem poznanstava ili planiranje odlaska u inostranstvo.
Prema njegovoj ocjeni, takvo ponašanje ne mora značiti nezainteresovanost za društvene probleme. Naprotiv, riječ je o prilagođavanju okolnostima u kojima ljudi ne očekuju da će zajedničkim djelovanjem postići promjene.
Zato odsustvo masovnih protesta u BiH, smatra Osmić, ne bi trebalo tumačiti kao pokazatelj povjerenja građana u institucije.
Mogu li se evropski protesti proširiti i na BiH?
Protesti u Evropi, prema mišljenju sarajevskog sociologa, mogu utjecati na građane drugih država, ali nezadovoljstvo samo po sebi nije dovoljno za masovnu mobilizaciju.
Da bi se protestni pokret razvio, potrebni su konkretni zahtjevi, organizacija i uvjerenje građana da zajedničko djelovanje može donijeti rezultate.
Osmić upozorava i da nasilje tokom demonstracija može potisnuti stvarne razloge okupljanja. Umjesto rasprave o problemima građana, pažnja javnosti tada se usmjerava na sukobe, uništavanje imovine i policijske intervencije.
Ističe da odgovornost za nasilje treba utvrđivati pojedinačno, ali da to institucije ne oslobađa obaveze rješavanja problema zbog kojih su protesti počeli.
Vlasti u BiH ne bi trebale ignorisati nezadovoljstvo
Osmić poručuje da vlasti u Bosni i Hercegovini moraju ozbiljnije pristupiti pitanjima koja određuju budućnost mladih.
Među prioritetima izdvaja dostupnije stanovanje, kvalitetnije javno obrazovanje, transparentno zapošljavanje i veće uključivanje mladih u donošenje odluka.
Naglašava da takve mjere moraju imati konkretne rokove i rezultate, jer upravo mogućnost zaposlenja, ekonomskog osamostaljivanja i planiranja porodice utječe na odluku mladih da ostanu u BiH ili svoju budućnost potraže u drugoj državi.
