Kritička misao i znanje kao alat – Političke elite oblikuju narative koji podržavaju njihove interese i selektivno koriste prošlost da produbljuju podjele i otežavaju procese pomirenja, a takvim praksama moguće se suprotstaviti učenjem i kritičkim promišljanjem, smatraju historičari i sociolozi, kao i da društva koja se ne suoče sa istinom ostanu u ciklusima podjela, siromaštva i političkih kriza.
Mustafa Dedović, historičar i doktorant na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, smatra da je iznimno važno da se akademska zajednica suprotstavi ovakvim praksama.
„Akademska zajednica aktivno radi na suprotstavljanju mitologizaciji, relativizaciji i reviziji prošlosti. Veliki broj akademika, uglednih univerzitetskih profesora i naučnika su aktivni u javnosti, ali njihove izjave su često izignorisane. Jednostavno, cjelokupno društvo u Bosni i Hercegovini (BiH) nema običaj čitanja, nema dovoljno izgrađenu kritičku misao“, smatra Dedović.
Njega, kako je kazao, najviše zabrinjava nedostatak kritičkog promišjanja kod mladih. Mlađe generacije su, prema njegovom mišljenju, pod velikim uticajem društvenih mreža. On podsjeća na slučaj TikTokera iz Bijeljine koji je pozivao na etničko čiščenje i genocid, i Instagram profil „Četnička omladina Gacko“.
„Ukratko, kao društvo smo zanemarili knjigu, učenje, progres u intelektualnom smislu. Smatram da akademska zajednica u BiH neće imati neke pomake glede ovog pitanja, ako se ne desi neka katarza po pitanju ne samo obrazovanja, nego učenja. Djeci i mladima je potrebno usaditi ljubav prema knjizi i učenju, a benefiti i progres će sami po sebi doći“, kaže.
Dedović govori kako se u BiH historijski revizionizam nametnuo više kroz politiku, javnost i medije nego kroz akademsku zajednicu.
Profesorica sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Sarina Bakić objašnjava koliko mediji kroz selektivnu interpretaciju događaja mogu oblikovati političku stvarnost.
„Mediji igraju ključnu ulogu u rekonstrukciji prošlosti, jer kroz selektivnu interpretaciju događaja oblikuju kolektivno sjećanje i političke narative. U BiH često su produžena ruka etnonacionalističkih politika, naglašavajući podjele i učvršćujući dominantne interpretacije prošlosti. Time ne samo da utiču na percepciju historijskih događaja, već i aktivno oblikuju društvenu stvarnost, utičući na konstrukciju identiteta, naročito kod mladih ljudi, političke stavove ali i procese pomirenja“, govori profesorica.
Kao istraživačica fenomena kiča u medijima, smatra da se on može posmatrati i na način na koji političke stranke i lideri rekonstruišu prošlost.
„Kič pojednostavljuje i idealizuje složene istorijske narative, pretvarajući ih u emocionalno nabijen, patetičan i neukusan sadržaj prilagođen masama. U BiH, politički kič često se manifestuje kroz svakodnevne medijske istupe, vulgarne poruke i govor mržnje, političke kampanje, spektakularne komemoracije, mitologizovane verzije prošlih događaja i patetične, često agresivne simbole nacionalnog identiteta, koji služe homogenizaciji zajednice i političkoj mobilizaciji, dok istovremeno brišu kritičko preispitivanje prošlosti, te uništavaju bilo kakvu mogućnost za razmišljanje uopšte“, mišljenja je.
Dedović podsjeća da se u BiH historija prilagođava političkim potrebama pa tako mijenjanje imena ulica, škola, podizanje spomenika i spomen ploča prolaze najčešće ispod radara.
„Do prije dvije godine, u takozvanom zapadnom dijelu Mostara, pet ulica je nosilo imena vojnih i političkih zvaničnika pronacističke Nezavisne Države Hrvatske i fašističkog ustaškog pokreta. U Bijeljini imamo ulicu Srpske dobrovoljačke garde – Arkanovaca, dugo se špekulisalo hoće li grad krasiti i bista pomenutog zločinca“, iznosi Dedović, podsjećajući i na naziv studentskog doma „Radovan Karadžić“ na Palama.
Radovan Karadžić je u Haškom tribunalu osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i drugih zločina u BiH, a Željko Ražnatović Arkan je ubijen 2000. godine, prije nego što mu je suđeno za ratne zločine. Pripadnici Arkanove ratne paravojne jedinice, Srpske dobrovoljačke garde, poznatije kao „Tigrovi”, počinili su, prema iskazima svjedoka i preživjelih, zločine koji su uključivali ubistva, silovanja i mučenja tokom sukoba u BiH i Hrvatskoj. Ipak, do danas je osuđen samo jedan borac, Boban Arsić. Njemu se u Hrvatskoj sudilo u odsustvu.
„Primjera je na pregršt, dovoljno je da uđete na Google maps i provjerite, samo ukucajte ime nekog ratnog zločinca, fašiste, naciste, kontroverzne ličnosti i vidjet ćete rezultate. Imamo situaciju gdje je četnički pokret u Republici Srpskoj rehabilitovan kao ‘borac protiv komunizma i ustaškog terora’, iako je dokazano da su gotovo svi četnički pokreti u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i BiH aktivno surađivali sa Italijanima, Nijemcima i Nezavisnom Državom Hrvatskom“, govori historičar.
On smatra da poruke koje se šalju zavise od političke namjere—mogu poticati pomirenje kroz inkluzivne i pluralističke prikaze ili, suprotno, ‘cementirati’ podjele kroz etnocentrične i isključive interpretacije.
U BiH, spomenička kultura u najvećoj mjeri reflektuje etnonacionalne politike, spomenici se po pravilu grade samo većinskom narodu u jednom mjestu, dok se zahtjevi drugih ignorišu, kaže Dedović, dodavši da na primjer filmska umjetnost, književnost, pozorišna umjetnost i umjetnost uopšte, nude u nekim slučajevima ozbiljan prostor za kritičko preispitivanje prošlosti i otvaranje dijaloga.
„Isto možemo reći za muzeje, te kao pozitivan primjer želim izdvojiti Historijski muzej u Sarajevu“, navodi Dedović.
Posljedice su izuzetno strašne, generacije odrastaju s iskrivljenim shvatanjem prošlosti, koje im usađuje osjećaj ugroženosti ili superiornosti, tvrdi on. Kontinuirana politička manipulacija historijskim narativima vodi društvo u duboku podijeljenost, produžava političku nestabilnost, podriva obrazovni sistem i pravosudne institucije, te stvara trajnu atmosferu nepovjerenja i potencijalnog konflikta, dodaje.
„Dugoročno, društva koja ne uspiju da se suoče s objektivnim činjenicama iz vlastite prošlosti ostaju zaglavljena u ciklusima podjela, siromaštva i političkih kriza. Historija se tada ne koristi za učenje i napredak, već za održavanje konflikata, što onemogućava izgradnju funkcionalne države“, zaključuje profesor Dedović.
Izvor: RTV Slon/Diskriminacija.ba
