Blagdan Sveta tri kralja, poznat i kao Bogojavljenje ili Vodokršće, jedan je od najstarijih blagdana u kršćanskoj tradiciji i obilježava se 6. januara. Prema događajima opisanim u Evanđelje po Mateju, trojica mudraca s Istoka, prateći betlehemsku zvijezdu, došli su u Jeruzalem kako bi se poklonili novorođenom Isusu. U hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj katoličkoj tradiciji ovaj blagdan označava završetak božićnog vremena.
U evanđeoskom tekstu za mudrace se koristi grčka riječ „magoi“, koja se može tumačiti kao mudraci, učenjaci ili zvjezdoznanci. Smatra se da su poticali iz Perzije i da su bili ljudi koji su u prirodi i nebeskim pojavama tražili dublje značenje i istinu o svijetu. Vođeni vjerom i znanjem, krenuli su na dalek put koji ih je doveo do Betlehema.
Današnju sliku o „tri kralja“ u velikoj mjeri su oblikovali kršćanski teolozi iz trećeg stoljeća, Origen i Tertulijan. Origen je tumačio darove koje su mudraci donijeli Isusu kao duboke simbole, zlato je znak kraljevskog dostojanstva, tamjan označava božanstvo, a smirna nagovještava patnju i smrt. Tertulijan je, pozivajući se na starozavjetne tekstove proroka Izaije i Psalama, mudrace prvi put predstavio kao kraljeve.
U srednjem vijeku, kroz umjetnost i predaju, ustalila su se i njihova imena Gašpar, Melkior i Baltazar. Prema tumačenjima, Gašpar se vezuje za područje oko Kaspijskog mora, Melkior znači kralj svjetla, dok Baltazar nosi značenje onoga koji čuva kralja. U tom periodu javlja se i simbolika prema kojoj tri kralja predstavljaju tada poznate kontinente Aziju, Afriku i Evropu, zbog čega se na prikazima jedan od njih često slika tamne puti, kao poruka univerzalnosti kršćanske vjere.
U ikonografiji su tri kralja najčešće prikazivani kao starac, zreo muškarac i mladić, čime se naglašava da su svi ljudi, bez obzira na dob, pozvani prepoznati Boga. Prema Matejevom evanđelju, nakon dolaska u Jeruzalem susreli su se s kraljem Herodom, koji je pokušao saznati gdje se rodio Isus s namjerom da ga ubije. Nakon što su u Betlehemu pronašli dijete i darovali mu zlato, tamjan i smirnu, upozoreni u snu, nisu se vratili Herodu, već su se drugim putem vratili u svoju zemlju.
Tri kralja se u kršćanskoj tradiciji smatraju predstavnicima poganskih naroda kojima je Bog objavio rođenje Spasitelja. Predanje kaže da su njihove relikvije nakon smrti prenesene iz Carigrada u Milano, a zatim u katedralu u njemačkom gradu Köln, gdje se i danas čuvaju. Melkior se u tradiciji smatra zaštitnikom putnika i Svjetskog dana mladih, dok je Baltazar zaštitnik oboljelih od epilepsije.
Bogojavljenje je blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu kroz Isusa Krista. Prvi pisani trag o ovom blagdanu nalazi se kod Klementa Aleksandrijskog krajem drugog i početkom trećeg stoljeća, dok se kao službeni crkveni blagdan spominje sredinom četvrtog stoljeća. U početku je Bogojavljenje obuhvatalo sve događaje vezane za Isusovo rođenje i rani život, ali se kasnije, uvođenjem blagdana Božića, njegov smisao suzio na objavu Boga i pohod mudraca.
Nakon Drugog vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, kada se slavi Krštenje Gospodinovo, zbog čega se ovaj blagdan naziva i Vodokršće. Krštenje na Jordanu i čudo u Kani Galilejskoj, gdje je voda pretvorena u vino, u kršćanskoj teologiji imaju posebno značenje jer nagovještavaju početak Isusovog javnog djelovanja.
Među katolicima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj duboko je ukorijenjen običaj blagoslova vode na Bogojavljenje. Tom se vodom potom blagoslivljaju domovi i porodice. U nekim krajevima, posebno u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, bio je raširen i običaj „križeca“, odnosno blagoslova kuće, kada bi se cijela porodica okupila i dočekala svećenika u posebno pripremljenom domu, uz molitvu, blagoslov i zajedništvo koje je imalo snažno duhovno i društveno značenje.
