Osobe koje žive s dijabetesom tipa 2 znaju koliko je važno pratiti unos ugljenih hidrata. Svaki zaslađivač može da utiče na nivo šećera u krvi, pa tako i med. Iako prirodan, med je zaslađivač koji sadrži šećere i može da izazove skok glukoze, posebno ako se koristi nekontrolisano. Međutim, za razliku od bijelog šećera, med ima i određena svojstva koja mogu imati pozitivan efekat na organizam a to su prije svega protivupalna i antioksidativna.
Upravo zbog toga, med se ne smatra zabranjenim, ali nutricionisti naglašavaju da upotreba meda treba da bude ograničena i dobro isplanirana, posebno kod osoba koje pažljivo prate svoj glikemijski status.
Kako nastaje med i šta sadrži?
Med potiče iz nektara cvjetova, koji pčele sakupljaju i skladište u svojim stomacima sve dok se ne vrate u košnicu. U procesu prerade nektara, pčele uklanjaju višak vode i tako stvaraju gust, sladak proizvod koji se zove med.
Oko 80 odsto meda čine ugljeni hidrati, dok je preostalih 20 odsto voda. Med sadrži i niz vitamina i minerala, među kojima su gvožđe, vitamin C, folna kiselina, magnezijum, kalijum i kalcijum. Uz to, sadrži i antioksidanse, koji pomažu u usporavanju oštećenja ćelija.
Jedna kašika sirovog meda sadrži oko 61 kaloriju i 16,5 grama ugljenih hidrata.
Upotreba meda umjesto šećera
Zbog izraženije slatkoće, med se u receptima koristi u manjim količinama u odnosu na šećer. Najčešće se zamjenjuje u omjeru od pola do dvije trećine šolje meda za jednu šolju šećera.
Ipak, osobe s dijabetesom tipa 2 treba da budu posebno oprezne s količinama. I med i šećer mogu da izazovu nagli porast šećera u krvi, što može da pogorša kontrolu bolesti.
Sirovi i prerađeni med
Sirovi med je minimalno obrađen i ne prolazi kroz proces pasterizacije. Sadrži više korisnih materija, ali se ne preporučuje osobama sa slabim imunitetom ili trudnicama zbog rizika od infekcija. Prerađeni med je glađi i ima duži rok trajanja, ali sadrži manje hranljivih sastojaka. Uz to, neke vrste prerađenog meda mogu sadržavati dodatne šećere ili sirup.
Postoji oko 300 različitih vrsta meda. Njihova boja i ukus zavise od izvora nektara, pa se tako razlikuju, na primjer, med od borovnice i med od avokada.
Uticaj na nivo šećera u krvi i rizici
Kao i svaki zaslađivač, med povisuje šećer u krvi. Kod osoba s dijabetesom koje nemaju dobru kontrolu glikemije, njegova upotreba se ne preporučuje dok se stanje ne stabilizuje. Dodatni rizik predstavlja i činjenica da prerađeni medovi ponekad sadrže dodatne šećere, što može dodatno otežati kontrolu dijabetesa.
Sirovi med može biti rizičan za osobe koje su trudne ili imaju oslabljen imunitet, jer nije pasterizovan i može sadržavati bakterije koje u posebnim okolnostima mogu izazvati infekcije.
Potencijalne koristi meda kod osoba sa dijabetesom
Neke osobine meda mogu imati povoljan efekat, poput antioksidanasa koji pomažu u zaštiti ćelija i protivupalnih svojstava koja mogu ublažiti procese u organizmu povezane sa razvojem insulinske rezistencije. Takođe, određeni sastojci meda mogu imati pozitivan uticaj na crevnu mikrobiotu. Ipak, ove koristi su više izražene u istraživanjima koja se bave tretmanom rana, nego u svakodnevnoj ishrani.
Kada je u pitanju konzumacija meda, preporuka je da se bira čisti, sirovi, organski med, i to u vrlo ograničenim količinama, uz konsultaciju sa ljekarom ili nutricionistom.
Možda će vas zanimati i ovo:
Čime se zapravo hrane pilići koje jedemo? Istina o koncentratu i brzom uzgoju
