Naftna kriza u Evropi ponovo je otvorila pitanje sigurnosti snabdijevanja i stabilnosti cijena goriva, a brojne države već su reagovale konkretnim mjerama kako bi ublažile udar na građane i privredu.
Najčešći potez vlada odnosi se na smanjenje akciza i poreza na gorivo. Evropska unija već razmatra privremeno smanjenje energetskih poreza, kao i dodatnu državnu pomoć kako bi se ublažio rast cijena koji je posljedica globalnih poremećaja na tržištu . Slične mjere uvode i pojedinačne zemlje, pa je tako u regionu Srbija odlučila da ukupno smanji akcize na naftu za čak 60 posto kako bi stabilizovala tržište .
Istovremeno, pojedine države pokušavaju spriječiti nagli rast cijena kroz direktnu kontrolu tržišta. U Austriji je najavljeno smanjenje poreza, ali i ograničavanje marži distributera goriva kako bi se spriječile zloupotrebe i špekulacije . Slične mjere kontrole cijena i profita već su ranije uvedene u Grčkoj i Mađarskoj, dok Njemačka i druge zemlje ograničavaju učestalost promjena cijena na pumpama .
Jedan od najkonkretnijih primjera intervencije dolazi iz Španije, gdje vlasti uvode subvencije i popuste na gorivo do 30 centi po litru, uz širi paket pomoći vrijedan nekoliko milijardi eura . Ove mjere usmjerene su prvenstveno na transportni sektor i poljoprivredu, koji su među najpogođenijima rastom cijena energenata.
Naftna kriza u Evropi već je dovela i do prvih ograničenja potrošnje u pojedinim državama. Najdalje je otišla Slovačka, gdje je privremeno uvedeno ograničenje točenja dizela na puni rezervoar plus dodatnih 10 litara po vozilu, kako bi se spriječile nestašice . Uz to, uvedene su i mjere protiv tzv. “gorivnog turizma”, pa strani vozači u nekim slučajevima plaćaju više cijene.
Iako u većini evropskih zemalja još nema klasičnih restrikcija poput bonova za gorivo, sve više se govori o smanjenju potrošnje kao mogućoj narednoj fazi. Međunarodna energetska agencija već preporučuje mjere poput rada od kuće, smanjenja brzine na cestama i većeg korištenja javnog prevoza kako bi se smanjio pritisak na tržište .
Paralelno s tim, pojedine zemlje razmatraju korištenje strateških rezervi nafte, dok EU pokušava koordinisati odgovor na krizu kroz kombinaciju subvencija, poreskih olakšica i podrške industriji.
Naftna kriza u Evropi tako se trenutno rješava kombinacijom finansijskih olakšica, kontrole tržišta i preventivnih mjera, dok se ozbiljnije restrikcije potrošnje još uvijek drže kao opcija ukoliko dođe do dodatne eskalacije globalne situacije.
