Na osnovu dopisa koji je zakupoprimac uputio upravi, u Koksari d.o.o. Lukavac, koja se trenutno nalazi u stečajnom postupku, obustavlja se daljnji dovoz sirovina i prekidaju aktivnosti vezane za zakup i upravljanje proizvodnim procesom. Odluka je donesena nakon, kako je navedeno, sveobuhvatne analize poslovnih, finansijskih i regulatornih okolnosti, uz ocjenu da nastavak rada u postojećim uslovima više nije ekonomski i poslovno održiv. Prema obavijesti zakupca H&P d.o.o., sa danom 22. decembra 2025. godine prestaje dovoz uglja i ostalih sirovina, a od tog datuma neće se preuzimati nove obaveze vezane za kontinuitet proizvodnje. Upravi i stečajnom upravniku sugerisano je da se pristupi adekvatnom gašenju peći, dok je Privremeni odbor povjerilaca potrebno informisati o donesenoj odluci.
U obrazloženju se, između ostalog, navodi veliki rast operativnih troškova, uključujući povećanje cijene električne energije, dodatne troškove transporta, te finansijske namete i neizvjesnost budućih obaveza. Poseban rizik, prema navodima zakupca, predstavlja i najavljeno uvođenje CBAM mehanizma od 1. januara 2026. godine, koji bi mogao dodatno ograničiti izvoz i konkurentnost proizvoda, te negativno uticati na dugoročnu održivost proizvodnje. Zakupac ističe da bi nastavak aranžmana doveo njihovu kompaniju u dodatne finansijske i poslovne poteškoće koje ne mogu prihvatiti bez ugrožavanja vlastite stabilnosti.
Nakon ovog dopisa uslijedila je oštra reakcija Samostalnog sindikata radnika hemije i nemetala u Federaciji Bosne i Hercegovine. U pismu upućenom javnosti sindikat poručuje da radnici Koksare neće svojim rukama gasiti peći i time, kako navode, izvršiti kolektivni suicid. Ističu da je kompanija godinama sistematski devastirana, da je stečaj već ostavio oko 200 radnika bez posla, te da se sada, u trenutku kada se pojavio tračak nade za spas preduzeća, pokušava zadati konačan udarac.
Sindikat naglašava da se preostalih 560 radnika mjesecima bori nadljudskim naporima kako bi Koksara opstala, te da su cijeli radni vijek pošteno zarađivali za svoje porodice. Poručuju da odgovornost za gašenje proizvodnje ne mogu i neće preuzeti oni koji su, kako tvrde, godinama donosili odluke na štetu kompanije i radnika, a potom se povukli. U pismu se bez zadrške kritikuju, kako su nazvani, egzekutori Koksare, uz ocjenu da je riječ o ljudima bez savjesti.
Ova dešavanja dodatno komplikuju ionako težak položaj Koksare u stečaju, dok radnici i sindikat poručuju da borba za opstanak kompanije još nije završena i da neće pristati na rješenja koja, prema njihovom stavu, vode potpunom gašenju proizvodnje i socijalnoj katastrofi u Lukavcu.
