Smrt ili ostavka poglavara Katoličke crkve pokreće najvažniji i najstrože čuvani izborni proces u svijetu – konklavu, zatvoreni sastanak kardinala iz svih dijelova planete koji biraju novog papu. Iako se čini kao trenutak koji dolazi iz daleke stvarnosti Vatikana, ovaj proces ima doticaja i s Bosnom i Hercegovinom. Kardinal Vinko Puljić, počasni nadbiskup vrhbosanski, jedan je od rijetkih ljudi s ovih prostora koji je imao – i još uvijek ima – pravo glasa u slučaju izbora novog pape.
Da bi neko mogao učestvovati u izboru pape, mora biti kardinal mlađi od 80 godina. Vinko Puljić je postao kardinal još 1994. godine, imenovao ga je papa Ivana Pavao II i iako je prije nekoliko godina otišao u penziju, njegovo pravo da glasa ostaje na snazi sve dok ne navrši osamdesetu – što se očekuje 2025. godine. Ako bi se konklava desila prije tog datuma, Puljić bi bio jedan od onih koji odlučuju o budućem vođi više od milijarde katolika.
No, kako je u izjavi za medije rekao, karinal Puljić iz zdravstvenih razloga neće pristustvovati konklavi.
“Ja neću moći na sahranu, ali sama sahrana nije toliko važna koliko su konklave važne. No, meni su liječnici savjetovali da ne idem, načetgo sam zdrvastvenog stanja. Sutra ću već poslati ispričnicu da neću moći prisustvovati.” – istakao je kardinal Vinko Puljić.
Sam proces izbora pape odvija se u Sikstinskoj kapeli u Vatikanu. Kardinali se zatvaraju iza zaključanih vrata, bez mobitela, novina, televizije ili interneta. Njihova je dužnost da izaberu novog papu dvotrećinskom većinom, a glasanje se ponavlja sve dok se ta većina ne postigne. Nakon svakog glasanja, ishod se simbolično objavljuje dimom iz dimnjaka kapele: crni dim znači da papa nije izabran, bijeli da jeste.
Samo glasanje je ručno, na papirima koji se zatim spaljuju. U izborima učestvuju tzv. elektor-kardinali, njih maksimalno 120, a često se dogodi da budući papa ne potječe iz samog vrha crkvene administracije. Iako postoje favoriti, konačna odluka je često rezultat kombinacije molitve, promišljanja i diplomatske vještine.
Kada se izbor konačno desi, izabrani kardinal – ako prihvati – uzima novo ime, znak novog početka. Uslijedi trenutak koji svijet čeka s uzbuđenjem: dimnjak Sikstinske kapele izbaci bijeli dim, a zatim se s balkona bazilike svetog Petra oglasi: Habemus papam – imamo papu.
Za ljude iz Bosne i Hercegovine to je i podsjetnik da su u toj zatvorenoj kapeli, među ljudima koji odlučuju o budućnosti crkve, prisutni i oni koji dolaze s ovih prostora. Kardinal Vinko Puljić nije samo simbol jednog vremena i crkvenog autoriteta, već i svojevrsna veza između globalne katoličke zajednice i malih, često zaboravljenih krajeva koji su joj jednako važni.
