U mnogim vezama lako je upasti u zamku pretjeranog davanja, kada jedna osoba ulaže više energije, pažnje i brige nego što je zdravo. Na prvi pogled to može izgledati kao dokaz ljubavi, ali u stvarnosti narušava ravnotežu i stvara nevidljiv teret koji s vremenom iscrpljuje.
Psiholog Mark Travers upozorava da postoje jasni znakovi po kojima se može prepoznati ovakav obrazac ponašanja i njegova štetnost za oba partnera.
Ogorčenost kao znak upozorenja
„Mnogi ljudi su spremni žrtvovati se za partnera i onda kada ništa ne očekuju zauzvrat. Međutim, problem nastaje kada su ti napori trajno jednostrani ili neprepoznati. Tada emocionalni trošak raste i ljubav se može pretvoriti u gorčinu“, kaže Travers za Psychology Today.
Dodaje kako oni koji sebe vide kao davatelje u vezi vjeruju da će njihov trud potaknuti partnera da uzvrati. Ali kada se to ne dogodi, javlja se osjećaj ogorčenosti i veza postaje emocionalno neodrživa.
„Važno je pitati se: dajem li jer to zaista želim ili zato što očekujem ljubav zauzvrat? Samorefleksija otkriva osjećamo li se cijenjeno, iscrpljeno ili zanemareno – a upravo to pravi razliku između zdrave i iscrpljujuće veze“, objašnjava Travers.
Pretjerano nastojanje i nadoknađivanje
Strah od toga da nismo dovoljno dobri ili da nećemo ispuniti partnerova očekivanja često vodi do pretjeranog ulaganja truda.
„Umjesto da se povuku, oni koji pretjerano daju u vezi preuzimaju previše odgovornosti i stalno se trude učiniti više, čak i kada to nije potrebno“, navodi psiholog.
Ovakvo ponašanje, dodaje, proizlazi iz dubokih uvjerenja da je lična vrijednost vezana uz ono što činimo za druge, a ne uz to ko zaista jesmo.
„Kada primijetite da pretjerano nadoknađujete, zastanite i pitajte se: činim li to iz straha ili iz povezanosti? Bih li postupio isto i da se osjećam sigurno? Ako je odgovor ne, tada je potrebno stati. Prava sigurnost u vezi počinje svjesnošću o vlastitim motivima i odlukom da se balans stavi ispred samopožrtvovanja“, zaključuje Travers.
