Svjetski dan sigurnosti pacijenata obilježava se 17. septembra s ciljem podizanja svijesti o važnosti sigurnog liječenja i smanjenja štete koja se može spriječiti tokom pružanja zdravstvene zaštite.
Svjetska zdravstvena organizacija ustanovila je ovaj dan 2019. godine, nakon usvajanja Rezolucije „Globalna akcija za sigurnost pacijenata“, kojom je sigurnost pacijenata prepoznata kao jedan od globalnih zdravstvenih prioriteta.
Poseban izazov predstavljaju nezarazne bolesti, među kojima su kardiovaskularne bolesti, maligne neoplazme, dijabetes i hronične respiratorne bolesti. Prema podacima WHO-a, one su odgovorne za približno 74 posto svih smrtnih slučajeva u svijetu.
Za razliku od brojnih akutnih stanja, nezarazne bolesti često zahtijevaju dugotrajno, pa i cjeloživotno liječenje. Pacijenti tokom godina prolaze kroz različite nivoe zdravstvenog sistema, koriste više lijekova i ostvaruju kontakt sa brojnim zdravstvenim radnicima i ustanovama.
Svaki od tih kontakata može doprinijeti kvalitetnijem liječenju, ali istovremeno nosi i određene rizike. Oni se mogu pojaviti tokom prevencije i dijagnostike, primjene lijekova i drugih terapija, ali i u procesu dugoročnog praćenja, rehabilitacije, palijativne zaštite i samozbrinjavanja.
Svaki deseti pacijent doživi određeni oblik štete
Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, jedan od deset pacijenata doživi neki oblik štete tokom pružanja zdravstvene zaštite, dok se približno polovina tih slučajeva smatra preventabilnom.
Kod osoba koje žive s nezaraznim bolestima rizik može biti dodatno povećan zbog složenosti i trajanja liječenja. Kašnjenja ili greške u dijagnostici, nepravilna primjena lijekova, infekcije povezane sa zdravstvenom zaštitom, loša komunikacija i nedovoljna koordinacija između različitih nivoa sistema mogu ugroziti sigurnost pacijenta.
Sigurnost pacijenata zbog toga ne podrazumijeva samo izbjegavanje pojedinačnih grešaka, već uspostavljanje sistema koji na vrijeme prepoznaje rizike, analizira neželjene događaje i koristi iskustva kako bi unaprijedio kvalitet zdravstvene zaštite.
Važnu ulogu ima i komunikacija između pacijenata i zdravstvenih radnika. Razumijevanje dijagnoze i terapije, poznavanje lijekova koji se koriste, mogućnost postavljanja pitanja i učestvovanja u donošenju odluka mogu doprinijeti sigurnijem liječenju.
Iskustva pacijenata također mogu pomoći u prepoznavanju slabosti zdravstvenog sistema i pronalaženju rješenja za probleme koji se pojavljuju tokom liječenja.
Sigurnost je zajednička odgovornost
Zdravstveni radnici imaju odgovornost za pravilno postavljanje dijagnoze, primjenu terapije, komunikaciju i praćenje pacijenata, dok zdravstvene ustanove trebaju razvijati kulturu u kojoj se rizici pravovremeno prepoznaju, a neželjeni događaji prijavljuju i analiziraju.
Istovremeno, donosioci odluka trebaju sigurnost pacijenata uključivati u zdravstvene politike i programe, dok pacijenti, njihove porodice i zajednice mogu aktivno učestvovati u unapređenju zdravstvene zaštite.
Poseban značaj ima primarna zdravstvena zaštita, koja je za osobe s nezaraznim bolestima često prva i trajna veza sa zdravstvenim sistemom. Njeno jačanje, uz bolju koordinaciju između različitih nivoa zdravstvene zaštite, može osigurati veći kontinuitet i sigurnost liječenja.
Za milione ljudi koji žive s hroničnim i drugim nezaraznim bolestima zdravstvena zaštita traje godinama, zbog čega sigurnost mora biti prisutna u svakoj fazi, od prevencije i rane dijagnoze do liječenja i dugoročnog upravljanja bolešću.
