Linda iz engleskog grada Readinga bacila je 2007. godine poruku u boci u rijeku Temzu ili u Sjeverno more. Boca je, jedanaest godina kasnije, završila na njemačkom otoku Syltu, gdje ju je pronašla porodica Maltea Bayera iz Schwarzwalda.
Pismo, ukrašeno crtežima šarenih riba, morskih konjića i brodića, dugo je bilo nečitko. Bayer je tada uspio prepoznati samo dvije riječi – „Engleska“ i „grad“. Boca je završila među školjkama u košari, kao uspomena s odmora.
Tek nedavno, zahvaljujući alatima umjetne inteligencije, poruka je djelimično dešifrirana. U njoj je pisalo: „Ko god ovo pronađe, neka mi piše“, uz adresu: 5 Roslyn Crescent, Reading, Engleska.
Na toj adresi danas se nalazi firma koja nema nikakvih saznanja o Lindi. Procjenjuje se da je u vrijeme kada je napisala poruku bila u ranim tinejdžerskim godinama.
Stručnjak za umjetnu inteligenciju Michael Hanisch ističe da napredni jezički modeli sada mogu razumjeti i kontekst i nedostajuće dijelove teksta, pa se na taj način mogu oživjeti i stari, teško čitljivi zapisi. „Kada umjetna inteligencija jednom vidi poruku u boci ili sličan dokument, ona može donositi zaključke iz teksta i slika“, pojasnio je Hanisch.
