Osnivačko i prvo zasjedanje Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) održano je dvadeset šestog i dvadeset sedmog novembra hiljadu devetsto četrdeset druge godine u Bihaću. Time je formiran najviši politički organ narodnooslobodilačke borbe, koji je tokom Drugog svjetskog rata predstavljao zajedničku političku volju jugoslovenskih naroda u borbi protiv okupatora.
U tom periodu Bihać je postao središte oružanog otpora i mjesto donošenja ključnih političkih i vojnih odluka koje su odredile dalji tok Narodnooslobodilačkog rata. Upravo u ovom gradu donesene su odluke koje su, kako je kasnije isticao Josip Broz Tito, imale dalekosežan utjecaj na buduće uređenje Jugoslavije. Tito je značaj zasjedanja opisao kao trenutak u kojem su se prvi put okupili predstavnici svih jugoslovenskih naroda, u najtežim trenucima njihove borbe, kako bi udružili snage za oslobođenje i izgradnju pravednijeg društva zasnovanog na ravnopravnosti.
Sa zasjedanja je upućen Proglas narodima Jugoslavije, bez obzira na nacionalnost, vjeru ili političku pripadnost, pozivajući na zajedništvo u borbi za konačno oslobođenje zemlje. Poziv je poimenično upućen Hrvatima, Slovencima, Muslimanima, Crnogorcima, Makedoncima i Srbima, kako bi se oko AVNOJ-a okupile sve rodoljubive snage.
Na prvom zasjedanju izabrano je i rukovodstvo AVNOJ-a. Za predsjednika je imenovan dr. Ivan Ribar, dok su potpredsjednici postali dr. Pavle Savić, Nurija Pozderac i Edvard Kardelj. U izvršni odbor izabrani su Mile Peruničić, Ivan Milutinović, dr. Simo Milošević, pop Vlado Zečević, Mladen Iveković i Veselin Masleša.
Prvo zasjedanje AVNOJ-a predstavlja jedan od najvažnijih političkih događaja Narodnooslobodilačkog rata, kojim su postavljeni temelji buduće jugoslovenske države i ideje ravnopravnosti njenih naroda.
