Kenan je profesionalni vozač nešto više od godinu dana i danas je bio najmlađi među svojim kolegama u koloni vozila i defileu povodom Dana vozača i automehaničara. O ovom poslu sanjao je još kao dječak, a danas je prvi put bio dio defilea koji za njega ima posebnu emotivnu težinu. Kaže da je posao zahtjevan, ali da ljubav prema vožnji i radu s ljudima sve čini lakšim.

„Moj neki dječački san, uvijek kad su prolazili autobusi uvijek sam gledao i nadao da ću nekada postati vozač autobusa. Ima baš puno odricanja, naš je posao 24/7, 365 dana u godini mi smo non stop aktivni, pa i kad smo kod kuće“, kazao nam je Kenan Beganović, vozač firme Trans Turist.
Iako u slavljeničkom raspoloženju, vozači su danas govorili i o problemima s kojima se svakodnevno suočavaju. Jedan od najvećih trenutno je novi sistem Entry–Exit, koji ograničava njihov boravak i kretanje u zemljama Šengena. Rješenje, kažu, postoji, ali izostaje politička volja da se ono provede.

„Može raditi 30 dana i onda 60 ne izlaziti. Ima 60 dana u inostranstvu. EES će uvesti potpune blokade i već u aprilu slijede blokade. Neće moći izaći vozač koji je tri mjeseca izlazio, prva tri mjeseca. I tako do kraja godine, kad sve preračunamo, gubi pravo na rad tri mjeseca u toku jedne godine“, rekao je Muhidin Jašarević, predsjednik Udruženja vozača i automehaničara Tuzla
Ovaj problem ne pogađa samo pojedince, već cijeli sektor. Prevoznici upozoravaju da bi nova pravila mogla ostaviti domaće firme bez vozača, kojih već sada kronično nedostaje. Iako su plate solidne i iznad prosjeka, mladi sve češće odlaze zbog ograničenja rada u inostranstvu, dugih zadržavanja na granicama i neizvjesnosti koju nosi ovaj posao.
„Najveći problemi su zbog vozača, zabrana za njih, ne mogu biti duže od 90 dana odnosno tri mjeseca, a mi nemamo kapaciteta da ih možemo tako mijenjati svaki dan, ne možemo. Sve je to do naše vlasti što se nisu izborili na vrijeme, da uspiju da uspostave kontakte da imamo slobodu kretanja“, istakao je Rešad Bundavica, vlasnik firme Bundavica.

Ipak, ovaj dan nije bio posvećen samo problemima. Defile kroz Tuzlu okupio je i brojne građane koji su s osmijesima dočekivali kolonu, a posebno su se deflieu obradovali najmlađi. Među njima je i Emir, koji kad poraste želi postati vozač autobusa.

„Ja želim da budem vozač autobusa, da vozim čitav dan buseve. Mogu vozati i pokupiti putnike i ja to volim da radim. Ja ću postati vozač kad budem veliki kad naučim da vozim onda ću ja voziti buseve“, rekao nam je šestogodišnji Emir.
Dan vozača i automehaničara u Tuzli tako je još jednom spojio iskustvo, mladost i buduće generacije. Dok jedni danas upozoravaju na probleme koji prijete ovoj profesiji, drugi tek sanjaju svoj prvi volan i prve putnike. Poruka je jasna – vozači su jedna od najvažnijih karika društva, bez kojih nema ni saobraćaja, a ni sigurnog puta.


