Amivantamab, lijek koji se primjenjuje u obliku potkožne injekcije, pokazao je ohrabrujuće rezultate u međunarodnom kliničkom ispitivanju kod pacijenata s uznapredovalim rakom glave i vrata, kod kojih ranije terapije nisu dale očekivani učinak.
Prema rezultatima studije provedene u 11 zemalja, lijek je primijenjen kod pacijenata kojima se rak proširio ili vratio, kao i kod onih kod kojih bolest više nije reagovala na standardne oblike liječenja, uključujući hemoterapiju i imunoterapiju. Rezultati istraživanja bit će predstavljeni na godišnjem sastanku Američkog društva za kliničku onkologiju u Chicagu.
U ispitivanju su učestvovala 102 pacijenta s rakom glave i vrata. Kod 43 pacijenta tumori su se smanjili ili potpuno nestali, dok je kod 15 učesnika zabilježeno potpuno povlačenje tumora u roku od nekoliko sedmica.
Kevin Harrington, profesor bioloških terapija raka na Institutu za istraživanje raka u Londonu, ocijenio je rezultate izuzetno snažnim, posebno imajući u vidu da je riječ o pacijentima s uznapredovalom bolešću i vrlo ograničenim mogućnostima liječenja.
Amivantamab djeluje na više načina. Blokira EGFR protein, koji može poticati rast tumora, cilja MET putanju koju ćelije raka koriste kako bi izbjegle terapiju, te istovremeno pomaže imunom sistemu da prepozna i napadne tumor. Lijek se daje kao potkožna injekcija jednom u tri sedmice, što ga čini jednostavnijim za primjenu u odnosu na pojedine infuzione terapije.
Istraživači navode da su slični signali djelovanja zabilježeni i kod pacijenata s rakom pluća. Lijek, koji je razvila kompanija Johnson & Johnson, trenutno se ispituje u desetinama kliničkih studija, uključujući istraživanja kod raka debelog crijeva, mozga i želuca.
Većina prijavljenih nuspojava bila je blaga do umjerena, a manje od deset posto pacijenata prekinulo je terapiju. Ipak, stručnjaci naglašavaju da je riječ o kliničkom ispitivanju i da će biti potrebna dodatna istraživanja kako bi se potvrdila efikasnost i sigurnost lijeka kod šire grupe pacijenata.
Posebno važni rezultati zabilježeni su kod tumora glave i vrata koji nisu povezani s HPV infekcijom, jer se takvi oblici bolesti često teže liječe. Pacijenti su u prosjeku živjeli 12,5 mjeseci nakon početka terapije, uprkos uznapredovaloj bolesti i činjenici da su prethodno iscrpili druge mogućnosti liječenja.
Direktor Instituta za istraživanje raka Kristian Helin ocijenio je da studija predstavlja značajan korak u razvoju novih terapija za pacijente kod kojih su postojeće opcije liječenja ograničene.
