Vedrana Rudan danas bi napunila 77 godina, a njen rođendan prvi put dolazi nakon smrti književnice čiji su tekstovi decenijama izazivali rasprave širom regije. Preminula je 18. augusta ove godine, nakon teške bolesti, ostavivši iza sebe romane, kolumne i prepoznatljiv način govora o temama koje su mnogi radije zaobilazili.
Rođena je 29. oktobra 1949. godine u Opatiji. Prije nego što je stekla široku književnu publiku, godinama je radila u medijima, uključujući radio i novinske redakcije. To novinarsko iskustvo zadržalo se u njenom pisanju. Rečenice su bile direktne, često provokativne, a teme bliske svakodnevnim životima čitalaca.
Vedrana Rudan nije pisala da bi se svima dopala
Roman „Uho, grlo, nož“, objavljen 2002. godine, otvorio joj je vrata šire književne scene. Kasnije su uslijedile knjige poput „Ljubav na posljednji pogled“, „Dabogda te majka rodila“, „Puding od vanilije“ i „Doživotna robija“. Njena djela prevođena su na više jezika, a pojedina su postala i pozorišne predstave.
U središtu njenih tekstova često su bili porodični odnosi, nasilje nad ženama, brak, starenje, društvene nejednakosti i političko licemjerje. Nije skrivala ljutnju niti je pokušavala ublažiti riječi kako bi izbjegla polemiku. Zbog takvog stila imala je brojne poklonike, ali i kritičare.
Vedrana Rudan nije izbjegavala ni govor o vlastitoj bolesti. Kada je oboljela od raka, o liječenju, strahu i smrti pisala je otvoreno, zadržavajući i u najtežim trenucima prepoznatljivu ironiju.
Poruka kojom se oprostila od publike
Nakon njene smrti na službenoj stranici objavljena je poruka da je „otišla na područje bez signala“. Ta formulacija nije bila slučajna. Rudan je ranije, govoreći o vlastitoj smrti u televizijskom intervjuu, upravo tako opisala odlazak.
Njen odnos prema publici nije se zasnivao na potrebi da joj se svidi. Često je govorila o onome što društvo pokušava sakriti, bilo da je riječ o porodičnom nasilju, društvenim privilegijama ili položaju žena.
Zanimljivo je i da se njena posljednja objavljena kolumna bavila medicinskim sestrama i teretom njihovog rada. Bio je to još jedan povratak temi koju je često otvarala, ljudima čiji se trud podrazumijeva, a čiji se glas premalo čuje.
Prvi rođendan bez Vedrane Rudan zato je i podsjećanje na književnicu koja je javno izgovarala ono što je dio publike prešućivao, dok se drugi dio s njom otvoreno nije slagao. Iza nje su ostale knjige koje su se čitale, osporavale i postavljale na pozorišne scene.
