Most s kipovima jedan je od prepoznatljivih prizora Tuzle, a iza skulptura koje ga krase stoji Franjo Leder, umjetnik rođen na današnji dan prije 121 godinu. Njegov rad ostao je dio svakodnevnog života grada, iako prepoznavanje njegovih djela ne znači uvijek i poznavanje čovjeka koji ih je napravio.
Leder je rođen 29. oktobra 1905. godine u Tuzli. Nakon školovanja u rodnom gradu, studirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1932. godine. Bio je prvi akademski školovani kipar Tuzle, a nakon studija vratio se u rodni grad, u kojem nije odmah uspio pronaći zaposlenje.
Radio je kao profesor crtanja u Gospiću, Mostaru i Nikšiću, ali vezu s Tuzlom nikada nije prekinuo. U nju se vraćao i tokom ljetnih odmora, kada je radio na umjetničkim djelima koja će kasnije postati dio gradskog identiteta.
Franjo Leder i most koji je postao simbol Tuzle
Most preko rijeke Jale, koji je projektovao arhitekta Bogdan Đukić, izgrađen je 1935. godine. Lederove četiri skulpture titana s kandelabrima postavljene su godinu kasnije. One su mostu dale izgled zbog kojeg je među Tuzlacima ostao poznat kao Most s kipovima.
Manje je poznato da kipovi koji se danas vide na mostu nisu izvorni Lederovi radovi. Zbog oštećenja originala, 1990. godine postavljene su replike koje je izradio akademski kipar Marijan Sušac, navodi Turistička zajednica grada Tuzle. Tako je sačuvan prepoznatljiv izgled jednog od gradskih obilježja.
Lederov umjetnički trag nije ograničen na most. Među njegovim poznatim djelima su „Leda“ na Slanoj banji i „Bacač diska“, a radio je i portrete, biste i reljefe. Dio njegovih radova uništen je tokom Drugog svjetskog rata, zbog čega je sačuvani opus samo dio onoga što je stvarao.
Profesor i boem kojeg su Tuzlaci pamtili
Franjo Leder živio je i radio u okolnostima koje nisu uvijek bile naklonjene njegovom talentu. U zapisima o njegovom životu ostala je slika boema, profesora crtanja i čovjeka snažno vezanog za Tuzlu, uprkos materijalnim teškoćama koje su ga pratile.
Od 1955. do 1957. godine predavao je u tuzlanskoj Gimnaziji, a preminuo je 1963. godine. Sahranjen je na tuzlanskom groblju Borić.
Njegova djela danas pripadaju javnom prostoru, a ne samo galerijama i umjetničkim knjigama. Skulpture pored kojih se svakodnevno prolazi podsjećaju koliko jedan umjetnik može oblikovati izgled grada i način na koji ga stanovnici pamte.
