Dario Džamonja, jedan od najprepoznatljivijih bosanskohercegovačkih pisaca kratke priče i novinara, preminuo je na današnji dan prije 25 godina, 15. oktobra 2001. godine, u rodnom Sarajevu. Imao je samo 46 godina, a iza sebe je ostavio bogat književni opus i priče koje su mu osigurale posebno mjesto u bosanskohercegovačkoj književnosti.
Rođen je 18. januara 1955. godine u Sarajevu, gradu s kojim su njegov život i književni rad bili neraskidivo povezani. Pisao je kratke priče, kolumne i novinske tekstove, a njegov prepoznatljiv stil obilježili su neposrednost, humor, ironija i iskren prikaz svakodnevnog života.
Tokom novinarske karijere sarađivao je s brojnim listovima i magazinima, među kojima su „Slobodna Bosna“, „Večernje novine“, „Naši dani“, „Oslobođenje“, „Komunist“, „Valter“ i „Valter ekspres“. Bio je i urednik časopisa „Lica“.
Dario Džamonja ostavio bogat književni opus
Njegove priče objavljivane su u novinama i časopisima, ali i u brojnim knjigama. Među najpoznatijim djelima su „Priče iz moje ulice“ iz 1980. godine, „Zdravstvena knjižica“ iz 1985, „Drugo izdanje“ iz 1987, „Priručnik“ iz 1988. i „Prljavi veš“ iz 1991. godine.
Njegov književni opus obuhvata i naslove „Pisma iz ludnice“, „Ptica na žici“ i „Priče“, koji su objavljeni početkom dvijehiljaditih godina.
Za svoj rad dobio je više priznanja, među kojima je nagrada „Veselin Masleša“ za najbolju knjigu proze 1985. godine. Dobitnik je i međunarodnog priznanja „Fund Free Expression Award“ 1993. godine te književnih nagrada u američkom Madisonu.
Dario Džamonja ostao je upamćen po kratkim pričama u kojima je svakodnevne životne situacije pretvarao u književnost, često spajajući humor s tugom i ironiju s osjećajnošću.
U njegovu čast, 1. oktobra 2010. godine u sarajevskoj kafani „Šetalište“ otkrivena je reljefna bista, rad sarajevske umjetnice Lejle Ćehajić.
