Troškovi života u BiH postali su ozbiljan izazov i za porodice u kojima oba roditelja rade, jer ni dvije prosječne plate više nisu dovoljne da pokriju iznos sindikalne potrošačke korpe. Dok cijene hrane, stanovanja i svakodnevnih potreba opterećuju kućne budžete, sve je manje prostora za štednju, neplanirane troškove ili bilo kakav veći izdatak.
Prema posljednjim podacima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka korpa za septembar iznosila je 3.565,70 KM. Istovremeno, prosječna neto plata u Federaciji BiH za august bila je 1.708 KM, dok minimalna plata iznosi 1.027 KM.
Jednostavna računica pokazuje razmjere razlike između prihoda i troškova. Porodica u kojoj oba roditelja primaju prosječnu platu raspolaže sa 3.416 KM mjesečno, što je gotovo 150 KM manje od procijenjenih troškova četveročlanog domaćinstva.
Za porodice koje žive od jedne plate situacija je znatno teža. Prosječna plata pokriva svega 47,90 posto sindikalne potrošačke korpe, a minimalna tek 28,81 posto.
Hrana odnosi gotovo polovinu porodičnog budžeta
Najveći dio potrošačke korpe odnosi se na prehranu, koja učestvuje sa 46,12 posto u ukupnim troškovima. To znači da je za mjesečnu nabavku hrane četveročlanoj porodici, prema sindikalnoj računici, potrebno približno 1.644 KM.
Drugim riječima, od jedne prosječne plate nakon izdvajanja za hranu ostalo bi tek oko 64 KM. Taj iznos nije dovoljan ni za osnovne mjesečne režije, a kamoli za prijevoz, odjeću, higijenu i obrazovanje djece.
Ovakav odnos posebno pokazuje koliko je porodični budžet osjetljiv na promjene cijena prehrambenih proizvoda. Čak i relativno malo povećanje cijena namirnica koje se svakodnevno kupuju može značajno promijeniti mjesečnu potrošnju.
Za porodice s nižim primanjima to često znači prilagođavanje jelovnika, odgađanje kupovine pojedinih proizvoda ili odustajanje od troškova koji nisu neophodni.
Plata stiže jednom mjesečno, a troškovi ne prestaju
Kada se govori o životnom standardu, prosječna plata često se posmatra kao pokazatelj kupovne moći stanovništva. Međutim, prosjek ne znači da većina zaposlenih zaista prima taj iznos, niti prikazuje velike razlike između domaćinstava.
Porodica koja ima vlastiti stan i nema kreditne obaveze nalazi se u drugačijem položaju od porodice koja svakog mjeseca mora izdvajati novac za kiriju ili otplatu stambenog kredita.
Razlike postoje i između domaćinstava s djecom, samaca, penzionera i porodica u kojima radi samo jedan član.
Poseban problem nastaje kada se redovnim troškovima pridruže neplanirani izdaci. Popravka automobila, kvar kućanskog uređaja, kupovina lijekova ili dodatni troškovi školovanja mogu poremetiti i pažljivo raspoređen mjesečni budžet.
U takvim okolnostima štednja prestaje biti pitanje finansijske discipline i postaje mogućnost koju dio domaćinstava jednostavno nema.
Jesen i zima dodatno opterećuju kućne budžete
S početkom sezone grijanja raste značaj troškova stanovanja i komunalnih usluga. Prema sindikalnoj potrošačkoj korpi za septembar, ova kategorija čini 12,63 posto ukupnih izdataka, odnosno približno 450 KM mjesečno.
Stvarni troškovi, naravno, zavise od površine stambenog prostora, načina grijanja, broja članova domaćinstva i potrošnje energenata.
Domaćinstva koja koriste čvrsta goriva ili pelet dio zimskih troškova često moraju platiti unaprijed, dok porodice priključene na sisteme centralnog grijanja izdatke raspoređuju prema načinu obračuna isporučene energije.
Pored grijanja, hladniji mjeseci donose i dodatne potrebe za odjećom, obućom i drugim sezonskim proizvodima.
Zbog toga porodicama nije dovoljno planirati samo svakodnevnu potrošnju. Potrebno je obezbijediti i novac za izdatke koji se ne pojavljuju svakog mjeseca, ali ih je teško izbjeći.
Koliko novca ostaje za normalan život?
Podaci o sindikalnoj potrošačkoj korpi otvaraju i pitanje šta se danas smatra prihvatljivim životnim standardom.
Redovno plaćanje računa i nabavka osnovnih namirnica ne znače nužno da domaćinstvo ima dovoljno novca za sve potrebe svojih članova. Obrazovanje, rekreacija, kulturni sadržaji, putovanja i stvaranje finansijske rezerve također su dio kvaliteta života.
U sindikalnoj korpi obrazovanje i kultura čine 12,62 posto troškova, dok je za odjeću i obuću predviđeno 11,22 posto. Ipak, upravo su to izdaci koje je često moguće privremeno odgoditi kada porodični prihodi nisu dovoljni.
Takve uštede mogu pomoći da se prebrodi jedan mjesec, ali ne rješavaju dugoročnu razliku između zarade i troškova.
Važno je imati na umu i da sindikalna potrošačka korpa predstavlja procjenu minimalnih mjesečnih troškova za određeni model četveročlane porodice, a ne iznos koji svako domaćinstvo u Federaciji BiH zaista potroši.
Ipak, poređenje s prosječnom platom dovoljno govori o pritisku na porodične finansije. Kada dvije prosječne plate zajedno ne dostižu procijenjenu vrijednost osnovnih mjesečnih potreba, mogućnost izdvajanja novca za budućnost postaje sve ograničenija.
Za porodicu s dvije prosječne plate razlika do sindikalne potrošačke korpe iznosi 149,70 KM mjesečno, odnosno gotovo 1.800 KM na godišnjem nivou, čak i bez dodatnih nepredviđenih troškova.
