Pravo na otpremninu u Federaciji BiH je vrlo česta dilema kod radnika kojima prestaje radni odnos, bilo zbog otkaza, bilo zbog odlaska u penziju. Mnogi radnici tek u trenutku prekida radnog odnosa saznaju da pravo na otpremninu ne zavisi od godina života, već od razloga zbog kojeg im prestaje ugovor o radu.
Zakon o radu Federacije BiH razlikuje situacije u kojima radnik ima pravo na otpremninu i one u kojima to pravo ne postoji, bez obzira na dužinu staža ili visinu plate.
Otpremnina i odlazak u penziju, šta zakon stvarno propisuje
Odlazak radnika u starosnu ili invalidsku penziju smatra se prestankom radnog odnosa po sili zakona. To znači da radni odnos prestaje zato što su ispunjeni zakonski uslovi za penzionisanje, a ne zato što je poslodavac dao otkaz.
U toj situaciji Zakon o radu Federacije BiH ne propisuje obavezu isplate otpremnine. Drugim riječima, radnik koji odlazi u penziju nema automatsko pravo na otpremninu, čak ni ako ima dugogodišnji radni staž.
Otpremnina u slučaju penzionisanja može biti isplaćena samo ako je to izričito predviđeno kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili samim ugovorom o radu. Ako takva odredba ne postoji, poslodavac nema zakonsku obavezu da isplati bilo kakav iznos.
U praksi, pojedini poslodavci isplaćuju jednokratnu novčanu pomoć ili nagradu prilikom odlaska u penziju, ali to nije zakonsko pravo već poslovna odluka.
Otkaz od strane poslodavca i pravo na otpremninu
Situacija je potpuno drugačija kada poslodavac daje otkaz iz poslovnih razloga, odnosno kada radnik postaje tehnološki višak. To su slučajevi smanjenja obima posla, reorganizacije, ukidanja radnog mjesta, uvođenja novih tehnologija ili ekonomskih poteškoća.
Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu iz ovih razloga, a radnik je kod tog poslodavca radio najmanje dvije godine neprekidno, tada nastaje pravo na otpremninu. Ovdje je važno naglasiti da se radi o otkazu koji nije posljedica krivice radnika.
Čak i ako radnik ispunjava uslove za penziju, ali mu je uručen poslovno uslovljen otkaz, zakon takvu situaciju tretira kao otkaz zbog tehnološkog viška, što znači da pravo na otpremninu postoji. Upravo u ovim slučajevima često dolazi do nesporazuma između radnika i poslodavaca.
Otkaz na zahtjev radnika i otpremnina
Kada radnik sam daje otkaz, bez obzira na razloge, zakon ne predviđa pravo na otpremninu. To važi i za situacije kada radnik daje otkaz kako bi otišao u penziju ili prihvatio drugi posao.
U ovom slučaju radni odnos prestaje voljom radnika, a ne odlukom poslodavca, zbog čega nema zakonske osnove za isplatu otpremnine.
Izuzetak može postojati samo ako je pravo na otpremninu u slučaju dobrovoljnog odlaska predviđeno kolektivnim ugovorom ili internim aktima poslodavca, što je u praksi rijetko.
Kako se obračunava otpremnina u Federaciji BiH
Zakon kaže da otpremnina ne može biti manja od jedne trećine prosječne mjesečne plate radnika za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.
Prosječna plata se računa na osnovu posljednja tri mjeseca rada prije prestanka ugovora o radu.
Primjer iz prakse pokazuje kako to izgleda. Ako je radnik radio 10 godina kod istog poslodavca, a njegova prosječna plata u posljednja tri mjeseca iznosila 1.200 KM, jedna trećina te plate iznosi 400 KM. Kada se taj iznos pomnoži sa 10 godina rada, otpremnina iznosi 4.000 KM.
Zakon propisuje i gornju granicu. Otpremnina ne može biti veća od šest prosječnih mjesečnih plata radnika, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije ugovoren povoljniji iznos.
Najčešće dileme radnika i sudska praksa
U praksi se često dešava da poslodavci pokušaju prestanak radnog odnosa prikazati kao odlazak u penziju, iako se suštinski radi o ukidanju radnog mjesta. U takvim situacijama sudovi gledaju stvarni razlog prestanka radnog odnosa, a ne samo formalni naziv odluke.
Ako se utvrdi da je radnik faktički tehnološki višak, sud može priznati pravo na otpremninu bez obzira na godine života ili ispunjene uslove za penziju.
Zato je za radnike važno da znaju da pravo na otpremninu ne zavisi od starosti, već od toga ko daje otkaz i iz kojeg razloga.
