Knjiga “Imena naselja u Bosni i Hercegovini” rezultat je četverogodišnjeg istraživanja profesorice Indire Šabić sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, koja kaže da je „imenima, neopazice, posvetila svoj život“. Motivisana uvjerenjem da se u ojkonimima krije razlog duboke povezanosti stanovnika s bosanskom zemljom, odlučila je prikupiti i analizirati svih 6.141 ime naselja potvrđeno Popisom stanovništva 2013. godine.
„Matematika je neumoljiva“, kaže Šabić i podsjeća da je popis iz 2013. zabilježio 542 nenaseljena mjesta, 590 naselja s do deset stanovnika i čak 1.696 s manje od stotinu stanovnika. Negativni migracijski trendovi od tada samo su produbili ove brojke. „Naselje može bez mnogo čega, ali bez ljudi ne može. Pa valjalo bi ih popisati i opisati kako ih ne bismo izgubili, kao što jesmo mnoge u prošlosti“, istakla je autorica.
U knjizi se obrađuju tvorba, motivacija, značenje, porijeklo i preimenovanja naselja, ali autorica naglašava da publikacija nadilazi naučnu analizu. „Ovo je, možda i važnije: slojevita priča o ljudskoj upornosti, malim zavičajima kroz koje se zapravo vidi veličina malenih. Obuhvaćeno je preko šest hiljada imena, što je u mom shvaćanju poezija matematike, a ljepota historije, onomastike i geografije“, rekla je Šabić.
Veliki broj ojkonima izgubljen je kroz stoljeća u ratovima, požarima, poplavama i epidemijama, a mnoga nekadašnja mjesta postoje tek kao tragovi u zemlji. „Ovdje naselja stare i nestaju, jedna umiru, druga vaskrsavaju i nova se rađaju“, kaže autorica i dodaje da migracije – ratne ili ekonomske – dovode do ubrzanog pražnjenja sela i gradova. „Jasno je da ova knjiga ne može zaustaviti pražnjenje, ali može vjerovati da može. Da se kroz knjigu nije vjerovalo u bolje društvo, ne bi ni bilo pisane riječi.“
Govoreći o standardizaciji geografskih imena, Šabić podsjeća da je još 1967. preporučeno sastavljanje univerzalnog rječnika geografskih pojmova, ali bosanska verzija do danas nije objavljena. Na razvoj istraživanja, kaže, negativno je uticala činjenica da se u BiH često više bavilo egzistencijalnim pitanjima nego naukom. „Ovakav projekt ne bi trebao raditi pojedinac, nego univerzitetske ili akademske institucije“, navela je.
Šabić je navela i primjere ojkonima koji mogu zbuniti stanovnike i istraživače, poput brojnih imena koja se ponavljaju: Novo Selo i Slatina kojih je po dvanaest, Gradina i Odžak po jedanaest, Gradac deset, Kamenica osam. „Pretpostavimo da bi čovjek mogao lutati od nemila do nedraga“, kaže, ističući da se ranije, zbog manjeg radijusa kretanja, imena nisu doživljavala kao izvor nesporazuma.
Kao zanimljive primjere navodi imena poput Bosanski Brod, Martin Brod ili Šićki Brod, koja ne upućuju na more već na mjesta prelaska preko rijeka, te nazive poput Banja Luka, Oštra Luka ili Olovske Luke, gdje „luka“ znači plodnu zemlju uz vodu. Navodi i Grabovu Dragu, Brezovu Kosu, Ljubače ili Ljubinje, gdje riječi „draga“, „kosa“ i korijen „ljub-“ nose potpuno drugačija izvorna značenja nego što bi se danas pretpostavilo.
Knjiga donosi i zanimljive predaje: Kladanj, prema pričama, ime je dobio po mostu napravljenom od „klada“ preko Drinjače, Blagaj se vezuje za predaju o skrivenom blagu, Goražde za asocijacije na „gorenje“, Samobora po jednom jedinom boru, a Stolac po mjestu „stolovanja“ srednjovjekovnih bosanskih vladara. „Pučke teorije nemaju naučni oslonac, ali podstiču maštu i živo kazivanje. Ozbiljan istraživač mora posegnuti za stručnijim interpretacijama“, poručila je Šabić.
Naglašava da su toponimi ključni za razumijevanje kulturno-historijske baštine BiH. „Imena svjedoče o čovjeku i prostoru s kojim je u suživotu. Pretvaraju fizičko-geografsku stvarnost u historijsko i društveno iskustvo, pa su važna sastavnica identiteta. A kud će nam veći razlog da ih istražujemo“, kazala je.
Knjigu je objavio Muzej bosanskoga kraljevstva. Indira Šabić je vanredna profesorica na Odsjeku za bosanski jezik i književnost u Tuzli, doktorica humanističkih nauka, autorica tri knjige i više od četrdeset naučnih radova, te učesnica brojnih domaćih i međunarodnih naučnih skupova.
