Tridesetdvogodišnji Kristian Josip Periš preminuo je 21. oktobra u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan. Zbog sumnje na teško ubistvo istraga je pokrenuta protiv osam osoba, među kojima su medicinski tehničari osumnjičeni za nasilno postupanje prema pacijentu.
Sličan slučaj zabilježen je i u Zenici, gdje je uhapšeno pet zaposlenika psihijatrijskog odjela zbog sumnje na nasilje nad 24-godišnjim pacijentom.
Ovi događaji otvorili su pitanje sigurnosti pacijenata u psihijatrijskim ustanovama. Ipak, iskustva nisu ista. Minas, koji se od 1994. godine liječi od šizofrenog poremećaja, ističe da se tokom liječenja u Tuzli osjećao sigurno i da je zadovoljan odnosom medicinskog osoblja.
„Osjećao sam se dosta sigurno ovdje u Bosni. Liječio sam se u Luksemburgu, pa sam se liječio u Bosni. Primijetio sam da ima dosta empatije ovdje kod nas. U Sarajevu je manje empatije, u Tuzli je puno više. Nikad nije lako, treba se boriti svaki dan, treba pronalaziti snage za svaki dan, za borbu sa samim sobom”, kazao je Minas Kožar, član Udruženja Feniks.
Osim odnosa medicinskog osoblja, za oporavak pacijenata važni su i uslovi u kojima se liječe. Na potrebu većih ulaganja u psihijatrijske ustanove upozorava Vahid Đulović, predsjednik Udruženja Feniks.
„Najmanje se sredstava ulaže u psihijatrijski sektor, jer vrlo je bitan ambijent, kakvo je okruženje gdje se ljudi liječe, sam ambijent znači lakši oporavak. Mene, naprimjer, naša klinika asocira na vojsku”, rekao je Đulović.
Osim uslova boravka, stručnjaci posebno ističu potrebu uključivanja pacijenata u odluke o vlastitom liječenju. Smatraju da se sistem zaštite mentalnog zdravlja mora zasnivati na dostojanstvu i poštovanju prava pacijenata, a ne isključivo na kontroli njihovog ponašanja.
„Jako je važno mijenjati kulturu institucija, jer još uvijek naša kultura u institucijama i organizacijama jeste kultura kontrole i moći. A mi to moramo promijeniti u kulturu dostojanstva i odgovornosti. To je jako važno i za prevenciju nasilja u psihijatrijskim ustanovama nad pacijentima i nečovječnog, nehumanog ponašanja koje se može dogoditi”, kazala je prof. emeritus Esmina Avdibegović, neuropsihijatrica.
Prava osoba s duševnim smetnjama u Federaciji BiH uređena su zakonom. Fizičko sputavanje dozvoljeno je samo u izuzetnim okolnostima, a na Klinici za psihijatriju UKC Tuzla ističu da je riječ o krajnjoj mjeri, o čijoj primjeni odlučuje ljekar.
„Krajnja mjera koja se sprovodi u uslovima kada kod pacijenta, zbog njegovog trenutnog psihičkog stanja, postoji potencijalna opasnost. Znači, povrede sebe, svog zdravlja, života, sigurnosti… Najodgovornija osoba za primjenu, za procjenu stanja pacijenta je doktor. Ta mjera nikako ne smije biti kažnjavajuća prema pacijentu ili iz nekih drugih razloga”, rekla je prim.dr. Nerminka Aljukić, načelnica Klinike za psihijatriju UKC Tuzla.
Ukoliko se takva mjera primijeni, pacijent mora biti pod stalnim nadzorom. Svaka kontrola mora biti evidentirana u medicinskoj dokumentaciji.
„Srednje osoblje, svaki 15 minuta je dužno da obilazi pacijenta, pritome se observiraju vitalni parametri. Ljekar je obavezan da obilazi pacijenta u periodu od pola sata do sat, da u kontaktu sa srednjim kadrom i sa pacijentom procijenjuje potrebu za daljim trajanjem mehaničke imobilizacije”, pojasnila je Aljukić.
Iz Klinike za psihijatriju UKC Tuzla navode da nisu imali prijave nasilnog postupanja prema pacijentima uporedive sa slučajevima u Hrvatskoj i Zenici. Ipak, ovi događaji ponovo su otvorili pitanje nadzora nad psihijatrijskim ustanovama i zaštite ljudi koji se tokom liječenja nalaze u posebno ranjivom položaju.

