Kućica na Drini već decenijama izgleda kao da je „zalutala“ u sred rijeke, ali baš ta nevjerovatna lokacija učinila ju je jednim od najprepoznatljivijih motiva zapadne Srbije i cijelog Podrinja. Smještena je na stijeni usred Drine, nedaleko od Bajine Bašte, na prostoru koji mnogi doživljavaju i kao prirodnu kapiju između Srbije i Bosne i Hercegovine.
Iako na fotografijama često djeluje kao mirna razglednica, Drina zna biti potpuno drugačija. U članku se navodi da je Kućica na Drini u više navrata stradala u bujicama, ali su je mještani svaki put obnavljali, vraćajući je na stijenu, često čvršću i uredniju nego ranije. Upravo ta upornost, spoj ljudske volje i snage prirode, pretvorila je ovu malu drvenu kuću u lokalnu legendu i turistički znak raspoznavanja.
Priča o nastanku dodatno je učvrstila njen status. Prema podacima iz objave, prvi put je sagrađena 1968. godine, kao jednostavno sklonište i mjesto za predah koje su podigli mladići iz Bajine Bašte. Tokom ljeta, kad je vodostaj mirniji, kućica djeluje kao sigurna tačka iznad vode, a zimi, kad se rijeka uzburka, postaje slika otpornosti koja se pamti.
Kućica na Drini je međunarodnu pažnju dobila i kroz medije. U tekstu se podsjeća da je fotografija ove kuće proglašena „fotografijom mjeseca“ u National Geographicu za august 2012. godine, što je dodatno poguralo njen status globalno prepoznatljivog prizora. Kasnije ju je, navodi se, Business Insider uvrstio među 16 najneobičnijih kuća na svijetu, a o fenomenu su pisali i drugi strani mediji.
Uz činjenice, opstaje i sloj predanja. Spominje se narodna priča o Marku Kraljeviću, koji je, prema legendi, bacio veliki kamen u Drinu kako bi prešao rijeku, a mještani i danas vole reći da se na stijeni mogu nazrijeti tragovi kopita njegovog konja Šarca. Takve priče, zajedno s fotografijama koje kruže internetom, doprinose da Kućica na Drini bude više od atrakcije, postala je motiv na suvenirima, razglednicama i plakatima, te razlog zbog kojeg mnogi planiraju posjet Bajinoj Bašti.
