Dopisni član Odjeljenja tehničkih nauka ANUBiH Izet Smajević istakao je da energetske projekcije pokazuju ozbiljan raskorak između klimatskih ciljeva i stvarnih potreba za energijom. Prema njegovim riječima, predviđa se da će svijet 2050. godine trošiti 114 miliona barela nafte dnevno, što je gotovo 40 posto više nego danas, dok bi globalna potrošnja uglja mogla biti 50 posto veća.
Smajević je naveo da potrošnja uglja u svijetu i dalje raste, uprkos klimatskim politikama i najavljenoj dekarbonizaciji energetskog sektora. Posebno je ukazao na podatak da Kina danas troši gotovo 56 posto ukupnog uglja koji se koristi u svijetu, dok Kina i Indija zajedno koriste oko 70 posto svjetske potrošnje uglja.
Tokom predavanja naglašeno je da je elektroenergetski sektor glavni pokretač rasta potrošnje uglja, te da je proizvodnja električne energije iz uglja 2024. godine dostigla rekordnih 10.700 teravat-sati.
Poseban dio predavanja bio je posvećen Bosni i Hercegovini i pitanju koliko je zemlja spremna za cilj nulte emisije CO₂ do 2050. godine. Smajević je upozorio da bi taj proces, ukoliko se bude provodio bez adekvatnih zamjenskih kapaciteta, mogao dovesti do gašenja postojećih energetskih kapaciteta.
Prema njegovim riječima, BiH već osjeća posljedice višedecenijskog izostanka strateškog planiranja u energetskom sektoru. Podsjetio je da je BiH od 2021. godine počela uvoziti ugalj, dok je proizvodnja električne energije u termoelektranama 2025. godine bila sedam posto manja u odnosu na godinu ranije.
Govoreći o energetskoj efikasnosti, Smajević je istakao da termoelektrane u svijetu u prosjeku koriste oko 30 posto energije, dok se ostatak gubi. Zbog toga je, kako je naglašeno, neophodno hitno ulagati u povećanje efikasnosti postojećih postrojenja, razvoj obnovljivih izvora energije i modernizaciju elektroenergetskog sistema.
Zaključeno je da će se dio svijeta, predvođen Kinom i drugim velikim ekonomijama, i u narednim decenijama oslanjati na ugalj, dok Evropska unija nastavlja proces dekarbonizacije elektroenergetskog sektora do 2050. godine.
Bosna i Hercegovina, koja teži članstvu u Evropskoj uniji, nalazi se pred ozbiljnim izazovima jer još nema jasno definisan i usvojen program dekarbonizacije energetskog sistema. Dodatni pritisak predstavlja i CBAM mehanizam Evropske unije.
Iz ANUBiH je saopćeno da je tokom predavanja ukazano na potrebu hitnog povećanja energetske efikasnosti postojećih termoelektrana, modernizacije postrojenja i primjene domaćih naučnih i tehnoloških rješenja, uz poziv nadležnim institucijama da pokrenu strateške procese modernizacije energetskog sektora Bosne i Hercegovine.
