Prvi dragstor supermarket u Tuzli već je u prvoj nedjelji rada otvorilo pitanje da li je neradna nedjelja, u obliku u kojem je trenutno uvedena, u skladu sa stvarnim potrebama građana. Već prvu nedjelju nakon početka rada dragstora zabilježene su velike gužve, što pokazuje da potražnja za kupovinom nedjeljom postoji i da nije zanemariva.
Uvođenje neradne nedjelje imalo je za cilj zaštitu prava radnika i obezbjeđivanje dana odmora, što je u osnovi opravdana i važna namjera. Međutim, praksa na terenu pokazuje da životne navike i radni ritam velikog broja građana ne staju uvijek u okvire propisa. Mnogi građani rade od ponedjeljka do subote, često u punom radnom vremenu, i upravo im je nedjelja jedini dan kada mogu obaviti kupovinu ili se opskrbiti namirnicama za narednu sedmicu.
Gužve u prvom dragstoru u Tuzli nisu samo rezultat znatiželje ili novine na tržištu, već prije svega signal realne potrebe. Oni koji rade šest dana u sedmici, roditelji s malom djecom, osobe koje tokom sedmice nemaju vremena za kupovinu, sada su usmjereni na dragstor, što neminovno stvara pritisak i gužve.
Ovakva situacija otvara prostor za ozbiljnu raspravu o modelu neradne nedjelje. Umjesto potpunog zatvaranja trgovina, možda bi rješenje trebalo tražiti u fleksibilnijem sistemu, poput onog koji postoji u Hrvatskoj, gdje se dozvoljava određen broj radnih nedjelja u godini ili gdje poslodavci imaju mogućnost da sami biraju koje će nedjelje raditi, uz definisana prava i dodatke za radnike.
Važno je naglasiti da pitanje neradne nedjelje ne bi trebalo svoditi na sukob između prava radnika i potreba građana. Rješenje mora uvažiti obje strane. Pravedna naknada za rad nedjeljom, rotacija zaposlenih, ograničen broj radnih nedjelja ili jasna pravila o radnom vremenu mogu biti dio kompromisa koji bi odgovorio realnim potrebama društva.
