Poznata po bogatoj aromi i intenzivnom okusu, turska kafa jedan je od najcjenjenijih kulturnih simbola Turske. Njena jedinstvena priprema i način serviranja, ali i društveni i historijski značaj, čine je neizostavnim iskustvom za svakog posjetioca ove zemlje.
Godine 2013. turska kafa je uvrštena na UNESCO-vu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Od tada se 5. decembar, dan dodjele ovog priznanja, širom svijeta obilježava kao Svjetski dan turske kafe. Ove godine turska kafa je dodatno učvrstila svoj globalni značaj, postavši prvi tradicionalni proizvod iz Turske koji je zvanično registrovan u Evropskoj uniji.

“Fildžan kahve obavezuje na četrdeset godina prijateljstva”
Turska kafa ima bogatu, više od 500 godina dugu historiju. U Osmansko carstvo stigla je iz Jemena u 16. stoljeću, a svojom izvanrednom aromom brzo je osvojila srca ljudi. To je dovelo do otvaranja prvih kafana, mjesta dubokih razgovora i susreta. Nije prošlo mnogo vremena prije nego što je turska kafa ušla i u domove, postavši cijenjeni dio turske tradicije.
Kako je popularnost rasla, trgovci su počeli izvoziti zrna kafe izvan granica, a tako je turska kafa stigla i u Evropu, postavljajući temelje evropske kulture ispijanja kafe.

Osim što očarava okusom, turska kafa stoljećima je bila i dragocjen ritual zajedništva, okupljajući prijatelje i porodice. Nekada služena uglavnom poslije obroka, ubrzo je našla svoje mjesto i na vjeridbama, svečanim okupljanjima i vjerskim praznicima. Ponuditi tursku kafu znači izraziti toplinu i gostoprimstvo, što lijepo dočarava i stara izreka: “Fildžan kahve obavezuje na četrdeset godina prijateljstva.”
Tajna jedinstvenog ukusa
Turska kafa posebna je i zbog bogate kulture koju utjelovljuje – od same pripreme do laganog, opuštenog ispijanja. Kao jedna od najstarijih metoda pripreme kafe, turska kafa predstavlja održivo kulinarsko naslijeđe Turske.
Fino samljevena pržena zrna kuhaju se u hladnoj vodi, uz dodatak šećera po želji, u malom lončiću zvanom džezva, a zatim se polako zagrijavaju dok se ne formira savršena pjena. U Turskoj vas često pitaju: “Kakvu kafu volite?” – bez šećera, malo slatku, srednje slatku ili veoma slatku.

Turska kafa prepoznatljiva je po raskošnom mirisu, bogatoj pjeni i posebnom načinu serviranja. Za razliku od kafe koju u modernom ubrzanom životu često pijemo iz papirnih čaša ili termosica, turska kafa tradicionalno se služi u malim porcelanskim šoljicama, uz čašu vode i komadić lokuma.
Putovanje kroz regije: specijaliteti i rituali
Krećući se kroz regije Turske, naići ćete na različite varijacije turske kafe. Duž obale Egeja možete uživati u kafi blago aromatiziranoj mastikom, lokalnom specijalitetu zahvaljujući poznatim mastikovim stablima u tom području. U Gaziantepu probajte menengiç kafu, pripremljenu od zrna stabla Pistacia terebinthus, koja također ima registraciju geografskog porijekla (GI) u EU. U istočnim provincijama poput Şanlıurfe i Mardina obavezno probajte mırra, jaču i intenzivniju verziju koja odražava duboko ukorijenjene tradicije regije.

U Turskoj možete uživati u mirisnoj šoljici kafe gdje god se nalazili. Bilo poslije obroka ili uz slastice poput baklave i lokuma, kafa će pratiti razgovore i druženja.


