Sredina decembra tradicionalno je vezana za blagdan svete Lucije, datum koji u mnogim domovima označava početak božićnih priprema. Dok se širom regiona i svijeta na ovaj dan sije pšenica, malo je onih koji znaju koliko je ovaj običaj duboko ukorijenjen u simbolici i legendama koje prate život ove ranokršćanske mučenice.
Sjetva pšenice na blagdan svete Lucije nije tek ukrasni ritual. Ona simbolizira novi život, plodnost i nadu, a prema narodnom vjerovanju, izgled pšenice na Božić nagovještava kakva će biti godina koja dolazi. Ako pšenica izraste gusta, visoka i tamnozelena, vjeruje se da će naredna godina biti rodna i uspješna, dok rijetka i žućkasta pšenica, prema predaji, ukazuje na teže razdoblje.
Legenda o pšenici i Svetoj porodici
Jedna od manje poznatih legendi povezuje ovaj običaj sa Svetom porodicom. Predaja govori da je Djevica Marija, bježeći s Isusom pred Herodovim vojnicima, naišla na čovjeka koji je sijao pšenicu. Zamolila ga je da, ukoliko ga progonitelji pitaju, kaže da su prošli tim putem „u vrijeme sjetve“. Kada su vojnici stigli, pšenica je, prema legendi, u jednom trenutku izrasla i sazrela. Vidjevši zrelo polje, vojnici su zaključili da su bjegunci prošli davno i odustali od potjere.
Ko je bila sveta Lucija?
Historijski zapisi vode nas u 4. stoljeće, na Siciliju. Lucija je rođena u bogatoj porodici, ali je od malih nogu pokazivala duboku vjeru. Nakon što joj je majka teško oboljela, Lucija se molila svetoj Agati, a majčino ozdravljenje doživjela je kao znak. Tada je odlučila da svoj miraz podijeli siromašnima.
Takva odluka razljutila je mladića koji ju je želio oženiti, jer je ostao bez bogatstva koje je očekivao. Iz osvete ju je prijavio vlastima kao kršćanku, u vrijeme progona koje je predvodio car Dioklecijan.
Legenda o njenom mučeništvu svjedoči o izuzetnoj hrabrosti. Naređeno je da bude odvedena u kuću bluda kako bi bila osramoćena, ali predaja kaže da joj je tijelo postalo nepomično i da je nisu mogli pomaknuti ni volovi. Pokušaji da bude spaljena nisu uspjeli, jer je vatra, kako se vjeruje, nije doticala. Na kraju je pogubljena mačem.
Zaštitnica vida i simbol svjetlosti
Jedan od najpotresnijih elemenata predanja o svetoj Luciji govori da su joj tokom mučenja izvađene oči, zbog čega se danas štuje kao zaštitnica vida i očiju. Njeno ime potiče od latinske riječi lux, što znači svjetlo, pa se blagdan svete Lucije simbolično veže za svjetlost koja dolazi u najmračnijem dijelu godine i najavljuje Božić.
Zanimljive su i regionalne razlike u obilježavanju ovog blagdana. Dok se u većem dijelu zemlje djeca raduju darovima svetog Nikole, u Dalmaciji je tradicija drugačija. Tamo upravo sveta Lucija donosi slatkiše i sitne poklone, ostavljajući ih pod jastukom ili u čarapi, kao nagradu za dobrotu i poslušnost tokom godine.
Blagdan svete Lucije tako ostaje spoj vjere, predanja i običaja koji, i danas, podsjećaju na važnost nade, svjetlosti i novog početka.
