Udruženja slijepih traže uvrštavanje novih tiflotehničkih pomagala na kantonalne liste

Udruženja slijepih i slabovidnih osoba u Tuzlanskom, Unsko-sanskom i Hercegovačko-neretvanskom kantonu kroz saradnju s institucijama zalažu se za uvrštavanje novih tiflotehničkih pomagala na kantonalne liste ortopedskih i drugih pomagala. Ova inicijativa, pokrenuta s ciljem unapređenja kvaliteta života slijepih osoba, upućena je skupštinama kantona, kao i nadležnim komisijama.

Tifa Tučić, izvršna direktorica Udruženja građana oštećenog vida Tuzla, kaže da su inicijative poslane Skupštini Tuzlanskog kantona, Komisiji za zdravstvo i Komisiji za pravdu i ljudska prava, dok je slična inicijativa u okviru zajedničke kampanje upućena i Zavodu zdravstvenog osiguranja Unsko-sanskog kantona. Prema njenim riječima, cilj je osigurati dostupnost pomagala koja u velikoj mjeri olakšavaju svakodnevicu slijepim osobama.

Na sadašnjim kantonalnim listama nalaze se samo bijeli štap, tlakomjer, očne proteze i govorni toplomjer, dok prijedlog udruženja predviđa da se među pomagala uvrste Brajeva mašina, čitači ekrana, govorni satovi i aparati za mjerenje pritiska i šećera. Tučić naglašava da trenutno Zavod u Tuzlanskom kantonu priznaje račune za pomagala kupljena u Republici Hrvatskoj, jer u Bosni i Hercegovini nema registrovanih dobavljača, što dodatno otežava situaciju korisnicima.

Slijepe osobe se, osim s nedostatkom pomagala, suočavaju i sa složenim procedurama za ostvarivanje prava. Enisa Đinić, sekretar Udruženja slijepih i slabovidnih Gračanice, navodi da refundacija troškova za bijeli štap često ispadne skuplja nego direktna kupovina, jer su tu i putni troškovi te potreba za asistentom, što povećava izdatke korisnika.

Tiflotehnička pomagala za slijepe i slabovidne nisu luksuz, nego potreba, jer omogućavaju samostalnost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Procjenjuje se da u Tuzlanskom kantonu živi oko 600 slijepih i slabovidnih osoba, a u Unsko-sanskom oko 350.

Jusmir Alibabić, predsjednik Udruženja slijepih Unsko-sanskog kantona, ističe da je najveći problem nabavka pomagala jer u mnogim kantonima nema registrovanih dobavljača, a ni dovoljnog interesa da se ta situacija promijeni.

Zahvaljujući upornosti udruženja i razumijevanju dijela vlasti, u nekim kantonima napravljeni su važni pomaci, no borba još traje jer pravo na tiflotehnička pomagala znači i pravo na dostojanstven život.

pročitajte i ovo