U vagonu gdje tijelo govori…
Tijelo se u julu drugačije ponaša. Toplina ga razveže, pogotovo kada sunce padne na obalu Ligurije, i učini da koža progovori ono što usne ne mogu. Na putu prema Cinque Terre, dok voz vijuga iznad mora, sve postaje tiše, jednostavnije, dublje. Juli je mjesec tijela, dodira i pogleda, mjesec u kojem ne mislimo o sebi, već bivamo u sebi.
Ligurijska obala kao ogledalo samoprihvatanja
Pet gradića što se oslanjaju jedan na drugi kao umorne misli: Monterosso, Vernazza, Corniglia, Manarola i Riomaggiore, nižu se jdan za drugim. Oni su prostori gdje boje dišu, gdje se limun sjaji pod prstima, a breskva ostavlja trag po dlanovima. Tamo se ne traži savršenost, nego istina. Tamo niko ne pita za godine, ni oblike, ni razloge.
Putnica iz ovog vagona ne nosi planove. Ona se prepušta osjećanjima u vagonu gdje tijelo govori. Ne gura svoj stomak unutra kad prolazi pored izloga, ne popravlja ramena dok hoda rivom. Po prvi put ne promatra sebe kroz tuđe oči, već kroz vlastiti dodir, miris i disanje.
Tijelo zna i kad mi ne znamo
Sjedeći na kamenoj klupi u Vernazzi, bez žurbe i bez napora, ona spušta kašiku limun jogurta u usta i dopušta da joj kap breskve sklizne niz zapešće. Ne briše se odmah. Ne ustaje da se sakrije. Tijelo zna, ono je ovdje da osjeti, ne da se ispravlja.
Tijelo zna da nije neprijatelj. Da ne mora biti prepravljeno, zategnuto, oblikovano. Senzualnost se ne nalazi u modnim savjetima, već u onom trenutku kada se bez srama zavolimo sebe, sa svim što jesmo i svim onim što više ne pokušavamo da budemo. Sa onim što nismo.
Camusov “Stranac” i bossa nova u pozadini
U torbi joj je primjerak Stranca. Camus, sa svojom šutnjom i osjećajem nepripadanja, iznenada djeluje kao saveznik. Ne kao opomena, nego kao poziv da ne moramo uvijek razumjeti sve da bismo pripadali. Nekad se pripadnost događa tiho, kroz tijelo, bez riječi.
I dok svira The Girl from Ipanema, dok nas vode samo gitara i valovi, sve postaje ritam. Koraci po kamenim stepenicama, disanje uz more, slani tragovi na koži. To nije muzika za druge, to je zvuk za unutra.
Ljeto koje ostaje u tijelu
Postoje ljeta koja pamtimo po fotografijama, i ona druga, što ostaju u tijelu. U načinu na koji se kasnije smijemo, sjedimo, mazimo. Ovo je to drugo ljeto. Ljeto koje se ne mjeri destinacijama ni filterima, nego dodirima, znojem na vratu, breskvom pojedenom rukama.
Cinque Terre nije karta na koju se stavljaju oznake, nego mjesto gdje se gubi pojam o izgledu. Tamo gdje se živi u svom tijelu, ne protiv njega.
Osjeti Mediteran u svom inboxu
Ova priča ima nastavak, onaj koji ne završava riječima nego okusima. U julskom newsletteru donosimo vam bonus koji miriše na more i sunce, recept za kremasti limun-jogurt s breskvama i mrvicama keksa, desert koji se jede polako, kao ljeto koje ne želimo da prođe.
Osjeti Mediteran u svom inboxu – okus ljeta samo za pretplatnice. Prijavi se na naš newsletter i primi cijelu priču. Za prijavu na newsletter klikni OVDJE i odaberi opciju podcast.
Prijava na newsletter (sasvim besplatna) donosi vam pristup našim ekskluzivnim sadržajima iz serijala „Ženske priče iz vozova“ i alate kako da ponovo zavolite sebe. Bez obzira gdje ste.
Podsjećamo, prošlomjesečno izdanje newslettera odvelo nas je do naše druge stanice i destinacije. Posjetili smo Provansu putujući u vagonu u kojem dišemo.
O novom web sadržaju u potpisu RTV Slon: Putnice: Ženske priče iz vozova
Slon Media pokreće novi serijal web priča „Putnice: Ženske priče iz vozova“ emotivno-putopisni projekat koji putovanja pretvara u intimna svjedočanstva, a vagone u tihe saveznike ženskih misli, čežnji i snova. Serijal donosi priče inspirisane stvarnim iskustvima žena koje putuju same, ali nikada usamljene, vođene unutrašnjim kompasom i neugaslom radoznalošću.
U vremenu kada se sve mjeri brzinom, „Putnice“ vraćaju sporost kao vrijednost, prostor za introspekciju i ljepotu neizrečenog. Svaka priča donosi jedan voz, jedan pejzaž, jednu emociju, ispričanu očima žene koja posmatra svijet kroz prozor kupea.
Slon Media ovim serijalom (svakog mjeseca nova priča) želi otvoriti prostor za drugačiji pogled na žensko putovanje, ne kao bijeg, nego kao otkrivanje. Ne kao luksuz, nego kao pravo. Serijal je i oda vozu kao simbolu kontinentalne elegancije, sjećanja, žudnje i povezanosti.
Luksuzno putovanje vozom: “Putnice” u vagonu u kojem dišemo stižu u Provansu
Ženske priče iz vozova: U vagonu gdje počinju snovi
