U noći sa subote, 25. na nedjelju, 26. listopada, građani Europske unije ponovno će pomaknuti kazaljke za jedan sat unatrag, prelaskom s ljetnog na zimsko računanje vremena. Iako je Europska komisija još prije nekoliko godina predložila ukidanje sezonskih pomaka, države članice ni ove jeseni nisu postigle dogovor o tome hoće li trajno zadržati ljetno ili zimsko vrijeme.
Podjele među članicama i dalje su izražene. Francuska i Poljska zalažu se za trajno ljetno računanje vremena, smatrajući da dulji dan pozitivno utječe na gospodarstvo i raspoloženje građana. Nasuprot njima, Finska i Nizozemska zagovaraju trajno zimsko vrijeme, uz obrazloženje da ono bolje odgovara prirodnom biološkom ritmu čovjeka. Hrvatska još nije zauzela službeni stav, a praksu pomicanja sata i dalje slijedi i Bosna i Hercegovina.
Kako Europska unija nije donijela konačnu odluku, i ove će jeseni satovi biti vraćeni unatrag, u skladu s postojećom europskom regulativom.
U međuvremenu je španjolski premijer Pedro Sánchez najavio da će Madrid od EU zatražiti ukidanje promjene vremena već od iduće godine, nazvavši tu praksu “zastarjelom i remetilačkom”. “Promjena vremena više nema smisla u suvremenom društvu koje teži stabilnosti i predvidljivosti. Vrijeme je da se stane na kraj praksi koja remeti bioritam milijuna ljudi”, poručio je Sánchez.
Dok se Europa ne može usuglasiti, mnoge zemlje svijeta već su ukinule sezonske promjene vremena. Rusija je 2014. prešla na trajno zimsko vrijeme, Turska je 2016. zadržala ljetno, dok su Urugvaj, Iran, Jordan, Sirija i Azerbajdžan ukinuli pomicanje sata posljednjih godina. Sličan potez povukli su i Brazil, Meksiko, Namibija te niz azijskih zemalja, među kojima su Kina, Japan i Južna Koreja.
Sezonsko pomicanje sata uvedeno je početkom 20. stoljeća radi uštede energije i boljeg iskorištavanja dnevnog svjetla, no suvremene studije pokazuju da energetske koristi više nisu značajne. Stručnjaci sve češće upozoravaju na negativne posljedice po zdravlje – poremećaje sna, pad koncentracije i promjene raspoloženja.
Unatoč raspravama i protivljenjima, čini se da će Europa još nekoliko godina živjeti u ritmu dva vremena – vraćajući satove unatrag svake jeseni i pomičući ih naprijed svakog proljeća.
