Krađa vjetra možda zvuči kao naučnofantastična ideja, ali u Evropi se već vode ozbiljni sudski procesi upravo zbog toga. Kompanije koje proizvode električnu energiju iz vjetroelektrana našle su se u svojevrsnom klimatskom sukobu – ne zbog imovine na zemlji, nego zbog vjetra u zraku.
Naime, kada jedna vjetroelektrana proizvede električnu energiju, rotori njenih turbina troše snagu vjetra i mijenjaju njegov prirodni tok. Ako se odmah pored nje nalazi druga vjetroelektrana, ona može dobiti slabiji ili turbulentniji vjetar, što smanjuje njenu proizvodnju. Kompanije koje trpe gubitke zbog toga sada pokušavaju dokazati na sudu da im je susjedna elektrana “ukrala” vjetar, odnosno, da je nepošteno uticala na njihov izvor energije. Ovakvi slučajevi trenutno su otvoreni u nekoliko evropskih zemalja, a stručnjaci već upozoravaju da će pravila za postavljanje vjetroturbina morati postati preciznija, uz jasnu regulaciju prostora između elektrana.
Ovaj problem dodatno komplikuje činjenica da vjetar ne poznaje granice – ni geografske, ni pravne. Ubrzanja, usporenja i smjerovi strujanja zavise o topografiji, mikroklimatskim uslovima, ali i o tome šta se nalazi “niz vjetar”. Kada turbine u jednoj vjetroelektrani iscrpe energiju vjetra, on postaje manje upotrebljiv za bilo koga ko se nalazi iza njih. Inženjeri ovaj fenomen nazivaju “efektom sjene” – slično kao kada jedno drvo zakloni sunce drugom.
Šta su zapravo vjetroelektrane?
Vjetroelektrane su sistemi za proizvodnju električne energije koji koriste snagu vjetra. Vjetroturbine, koje se često postavljaju na brdima ili otvorenim ravnicama, pretvaraju kinetičku energiju vjetra u električnu. Kada vjetar pokreće lopatice turbine, one okreću rotor povezan s generatorom koji proizvodi struju. Vjetroelektrane su jedan od najbrže rastućih izvora obnovljive energije u svijetu.
Osim što ne zagađuju okoliš, vjetroelektrane pomažu smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima. Takođe, doprinose energetskoj neovisnosti i dugoročno smanjuju troškove proizvodnje struje. Ipak, njihova postavka zahtijeva pažljivo planiranje – ne samo zbog pejzažnog uticaja ili buke, nego, kako sada vidimo, i zbog međusobnog “miješanja” vjetra među susjednim proizvođačima.
Gdje prestaje priroda, a počinje vlasništvo?
Slučajevi “krađe vjetra” otvaraju šira pitanja o tome kako će se regulisati korištenje prirodnih resursa u budućnosti. Može li neko posjedovati vjetar? Ima li pravo ograničiti njegov tok drugima? I da li tehnologija za proizvodnju zelene energije može postati predmet pravnih sukoba, baš kao i nafta, voda ili zemlja?
Dok čekamo presude sudova, jedno je jasno – vjetar više nije samo prirodna sila koju osjećamo na licu, već i ekonomski resurs koji ima svoju vrijednost, ali i svoj teritorij. A tamo gdje postoji vrijednost, rađa se i borba za prevlast, čak i kad je riječ o nečemu što niko ne može uhvatiti.
Pročitajte i ovo:
Voće i povrće koje ne treba držati u frižideru, evo kako ga pravilno sačuvati
