Bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine Anel Ahmedhodžić otvoreno je govorio za nizozemski list De Telegraaf o razlozima zbog kojih je napustio nacionalni tim, te prvi put javno progovorio o porodičnom sukobu s ocem Mirsadom.
Dvadesetšestogodišnji defanzivac, koji je ovog ljeta potpisao za Feyenoord, svojim igrama u dresu nizozemskog velikana osvojio je navijače, ali kako kaže, privatno je prošao kroz jedan od najtežih perioda u životu.
U razgovoru za De Telegraaf, koji je objavio intervju pod naslovom „Tuga igrača Feyenoorda Anela Ahmedhodžića: ‘Moj me otac nije zaštitio’“, Ahmedhodžić je istakao da je odlazak iz reprezentacije bio rezultat niza neprofesionalnih poteza u radu Saveza.
“Nisam se mogao nositi s amaterskim metodama rada i miješanja politike u izbor tima. Ponekad su stvari išle dobro neko vrijeme, ali bilo je i perioda kada vidite koliko je sve to neprofesionalno. Odabir igrača nije imao mnogo veze s njihovim igrama”, rekao je Ahmedhodžić.
Posebno se osvrnuo na iskustvo s medicinskim timom reprezentacije, koji, prema njegovim riječima, nije poštovao preporuke njegovog kluba.
“Povrijedio sam mišić i moj klub je obavijestio ljekare reprezentacije da ne mogu igrati. Ipak, morao sam se javiti na pripreme, gdje su me natjerali da odradim dvadeset sprinteva. Nakon toga sam bio van terena mjesec dana. Magnetna rezonanca je bila neophodna, ali su smatrali da je ultrazvuk dovoljan”, ispričao je.
Ahmedhodžić je dodao da su mediji u Bosni i Hercegovini njegovu odluku odmah pogrešno protumačili.
“Moj telefon je eksplodirao. Čak je i moja supruga bila na udaru medija. Najgore mi je palo mišljenje mog oca. Umjesto da vjeruje u moju priču, rekao je: ‘Anel više nije moj sin, njegova žena se bavi crnom magijom’. Ostao sam bez riječi. Tad je sve eskaliralo.”
Iako je, kako kaže, s ponosom nosio dres reprezentacije BiH, smatra da okolnosti nisu dozvoljavale da nastavi igrati.
“Tokom moje prve utakmice za reprezentaciju osjetio sam trnce po cijelom tijelu tokom intoniranja himne. Želio sam predstavljati svoju zemlju, ali ne pod takvim okolnostima. Sada sam sretan u Rotterdamu. A ako moji sinovi kasnije u životu postanu nogometaši, nikada se ne bih ponašao kao moj otac”, poručio je Ahmedhodžić.
