Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Aneks IX koji predviđa formiranje javnih korporacija i zajedničko upravljanje ključnim infrastrukturnim sektorima u Bosni i Hercegovini ostaje gotovo u potpunosti neproveden. Iako je zamišljen kao osnova za koordinisano upravljanje transportom, energetikom, komunikacijama i komunalnim uslugama, ovaj aneks nikada nije u potpunosti zaživio.
Poznat kao „Sporazum o osnivanju javnih preduzeća u Bosni i Hercegovini“, Aneks IX je potpisan 1995. godine s ciljem uspostavljanja nezavisnih javnih preduzeća koja bi zajednički upravljala državnim resursima – cestama, željeznicama, lukama, poštom, telekomunikacijama i komunalnim uslugama – izvan entitetskih nadležnosti. Prema članu 2. ovog dokumenta, trebalo je osnovati zajedničko transportno preduzeće, a član 3. propisuje da to preduzeće može poslužiti kao model za formiranje drugih javnih korporacija.
Političke blokade od početka
Miro Lazović, tadašnji predsjednik Skupštine Republike BiH i član ratnog Predsjedništva, podsjeća da Aneks IX nikada nije u potpunosti implementiran.
„Njegova primjena blokirana je od samog početka. U blokadi su prednjačile vlasti Republike Srpske, ali ni vlasti Federacije BiH ni državne institucije nisu ozbiljno pristupile realizaciji sporazuma. Glavni razlog je namjerna politika RS-a, gdje se ne vidi korist za entitet ako BiH kao država ojača. Njihov prioritet je onemogućiti sve što vodi jačanju države“, izjavio je Lazović za Fenu.
Kasim Trnka, stručnjak za ustavno pravo, objašnjava da je ovaj aneks imao integrativnu funkciju – za razliku od drugih dijelova Dejtona koji su uglavnom osnažili etničke i entitetske podjele.
„Infrastrukturni sistemi – elektroprijenos, telekomunikacije, željeznice – trebali su funkcionisati kao samostalne korporacije izvan entitetskih nadležnosti, što bi uveliko doprinijelo integraciji države i društva. Neimplementacija Aneksa IX predstavlja kršenje međunarodnog ugovora. Dejtonski sporazum je međunarodni ugovor koji su potpisale tri države, a pet velikih sila su garanti. Odgovornost je, prije svega, na domaćim političkim akterima koji su ignorisanjem obaveza onemogućili Bosni i Hercegovini da funkcionalno integriše ključne sektore“, naveo je Trnka.
Željeznička korporacija postoji, ali bez pune funkcionalnosti
Bosanskohercegovačka željeznička javna korporacija (BHŽJK) osnovana je kao direktna implementacija Aneksa IX, s ciljem da obezbijedi saradnju između entitetskih željezničkih kompanija i osigura nesmetan međuentitetski i međunarodni željeznički saobraćaj.
„Sistem je zamišljen tako da kompanije sarađuju u koordinaciji sa državnim standardima, izbjegavajući poteze koji bi mogli naštetiti međuentitetskom prometu – poput uvođenja nekompatibilnih tehničkih normi ili voznog parka koji nije pogodan za međunarodne rute. Međutim, uprkos tehničkim uslovima, puni operativni kapacitet BHŽJK još nije postignut. Pitanja dodjele željezničkih pravaca, upravljanja međunarodnim rutama i standardizacije signalizacije i dalje su djelimično neriješena“, naveli su iz te ustanove.
BHŽJK je učestvovala u izradi i primjeni propisa u željezničkom sektoru te u međunarodnim sporazumima i procedurama na granicama, ali njen rad ostaje ograničen zbog nedostatka političke koordinacije i pravnog okvira koji bi joj omogućio djelovanje na cijeloj teritoriji BiH.
„Projekti modernizacije koridora Vc i digitalizacije željezničkog saobraćaja pokazuju da tehnička osnova postoji, ali politički i institucionalni okvir i dalje sputavaju punu implementaciju Aneksa IX“, dodali su iz BHŽJK.
Politička volja glavni nedostatak
Stručnjak za saobraćaj i infrastrukturu, Mehmed Konaković, kaže da tehnički uslovi za formiranje državnih preduzeća postoje, ali nedostaje politička odluka.
„Postoji infrastruktura – željeznički terminali, logistički centri, digitalni sistemi. Tehnički uslovi su ispunjeni, ali problem je institucionalni. Politička volja jednostavno ne postoji, a ona je ključna za formiranje komisije koja bi omogućila punu funkcionalnost BHŽJK i drugih državnih preduzeća. Aneks IX je važan i zbog pristupa evropskim fondovima. Zbog nepostojanja jedinstvenog transportnog preduzeća, BiH nije mogla koristiti evropska sredstva za infrastrukturne projekte. Jedna adresa za pregovore i jedno povjerenstvo bilo bi od ključnog značaja za razvoj i evropske integracije“, istakao je Konaković.
Energetika i komunalni sektor – izgubljene šanse
Energetski sektor u BiH, iako formalno obuhvaćen Aneksom IX, i dalje funkcioniše fragmentirano. Infrastruktura je podijeljena između entiteta, što je onemogućilo formiranje jedinstvene elektroprijenosne korporacije.
„Energetska infrastruktura se može integrisati, ali bez političke volje i povjerenstva definisanog Aneksom IX, projekti poput sjeverne i južne interkonekcije ostaju djelimično realizovani. Jedini način da BiH racionalno koristi svoje energetske resurse i pristupi evropskim fondovima jeste kroz implementaciju Aneksa IX i formiranje državne, ali entitetski koordinirane korporacije“, naglasio je Konaković.
Slična situacija vlada i u poštanskom i komunalnom sektoru, gdje entitetske institucije nisu pokazale dovoljno spremnosti za saradnju. Stručnjaci upozoravaju da je pravni okvir već definisan, ali političke opstrukcije i etnonacionalne podjele onemogućavaju stvarnu implementaciju.
„Aneks IX je jedan od rijetkih dijelova Dejtonskog sporazuma koji je predviđen da integriše državu. Transport, energetika, poštanske i komunalne usluge trebali bi funkcionisati izvan entitetskih nadležnosti. Njihova neimplementacija nije tehnički, nego politički problem“, zaključio je Trnka.
Institucionalna inertnost i politička opstrukcija
Bivši član Komisije za državnu imovinu, Muharem Cero, smatra da je blokada Aneksa IX rezultat političkih interesa.
„Ovo nije samo institucionalni problem, već pitanje političke volje. Republika Srpska vodi politiku po kojoj jačanje države znači gubitak za entitet, dok druge strukture u Federaciji nisu dovoljno aktivno tražile implementaciju. Ako strane u Aneksu IX ne žele provesti svoje obaveze, sistem ostaje paralizovan, a građani trpe zbog nefunkcionalnih javnih usluga“, naglasio je Cero.
Dodao je da postoje i unutrašnji propusti.
„Dio problema leži u sebičnim interesima, a dio u institucionalnoj inertnosti. Da su vlasti ozbiljno pristupile formiranju javnih preduzeća, situacija bi danas bila potpuno drugačija. Ključno je pitanje političke volje – ili njenog nedostatka“, rekao je Cero.
U Registru pravnih osoba koje osnivaju institucije Bosne i Hercegovine trenutno su upisani: Službeni list BiH, Državno regulatorno povjerenstvo za električnu energiju, Nezavisni operator sistema, Elektroprijenos BiH, Povjerenstvo za računovodstvo i reviziju, Izvozno-kreditna agencija, Institut za nestale osobe, Memorijalni centar Srebrenica – Potočari, Društvo Crvenog krsta BiH, Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH i Vanjskotrgovinska komora BiH.
Stručnjaci saglasno ističu da Aneks IX Dejtonskog sporazuma i dalje predstavlja neiskorišten potencijal za stvarnu integraciju države. Njegova potpuna implementacija omogućila bi osnivanje funkcionalnih javnih korporacija u sektorima transporta, energetike i komunalnih usluga, što bi povećalo efikasnost, privuklo međunarodne investicije i doprinijelo stabilnosti Bosne i Hercegovine.
Bez političke volje, koordinacije između entiteta i aktivne uloge međunarodnih garanata, Aneks IX, kako zaključuju sagovornici, ostaje samo deklarativno rješenje, a Bosna i Hercegovina nastavlja da funkcioniše kroz fragmentirane i djelimično operativne sisteme javnih usluga.
