Svako od nas ima svoj prepoznatljiv tjelesni miris – poput otiska prsta. Na njega utiču genetika, hormoni, zdravlje, raspoloženje i higijena, ali i ono što jedemo. Istraživanja pokazuju da određene namirnice, poput bijelog luka, mesa, alkohola ili povrća bogatog sumporom, mogu promijeniti naš miris – i to ne uvijek na loš način.
Prema profesoru Craigu Robertsu sa Univerziteta Stirling, miris tijela je kombinacija bioloških i društvenih faktora – može otkriti našu dob, pol, zdravstveno stanje pa čak i karakter. No, ono što jedemo ima posebno jak uticaj jer mijenja hemijske spojeve u znoju i dahu.
Hrana i mikrobi – miris koji izlazi kroz kožu i dah
Kada se hrana probavlja, bakterije u crijevima razgrađuju njene spojeve, oslobađajući gasove koji se mogu osjetiti u dahu. U međuvremenu, kroz krvotok dospijevaju i do kože, gdje se znojem izlučuju i stvaraju specifičan miris. Sam znoj je bez mirisa – „neprijatan“ postaje tek kad dođe u kontakt s bakterijama na koži.
Najintenzivniji mirisi povezani su s hranom koja sadrži sumporne spojeve – poput luka, bijelog luka, brokule, karfiola i kupusa. Ove namirnice mogu učiniti znoj izrazito jakim, ali – kako pokazuju istraživanja – u nekim slučajevima i privlačnijim.
Kada bijeli luk miriše na privlačnost
Iako bijeli luk nesumnjivo izaziva neugodan zadah, naučnici su otkrili da osobe koje ga redovno jedu imaju privlačniji miris tijela. U eksperimentima, žene su ocjenjivale znoj muškaraca koji su jeli više bijelog luka kao ugodniji i muževniji. Pretpostavlja se da je razlog u antioksidativnim i antibakterijskim svojstvima bijelog luka koja poboljšavaju zdravlje – pa i miris.
S druge strane, osobe koje jedu više voća i povrća generalno imaju „slatkast“ i „cvjetan“ miris, dok dijete bogate ugljikohidratima daju najmanje privlačan miris.
Meso, riba i alkohol – neprijatna strana proteina
Konzumacija mesa i ribe može pojačati neugodan miris tijela jer se proteini razgrađuju na masne kiseline i amonijak, koji kroz znoj stvaraju oštar miris. Studije su pokazale da su muškarci koji ne jedu meso ocijenjeni kao privlačniji i ugodnijeg mirisa u odnosu na one koji ga konzumiraju.
Riba sadrži spojeve poput trimetilamina, koji u rijetkim slučajevima može izazvati tzv. sindrom mirisa na ribu – genetski poremećaj koji uzrokuje izrazito neugodan tjelesni miris.
Alkohol i kafa također utiču na miris – alkohol se u tijelu razlaže na acetaldehid, supstancu snažnog mirisa, dok kofein stimulira žlijezde koje proizvode znoj, pa tako pojačava tjelesni miris.
Post i miris tijela
Zanimljivo, studije pokazuju da kratkotrajan post može učiniti znoj prijatnijim, iako istovremeno pogoršava zadah. Naučnici pretpostavljaju da metaboličke promjene tokom posta mijenjaju sastav hemikalija koje tijelo izlučuje.
Miris kao dio našeg identiteta
Naš miris je više od biološke reakcije – on utiče na privlačnost, društvene odnose i način na koji nas drugi doživljavaju. Iako ga ne možemo u potpunosti kontrolisati, male promjene u ishrani mogu učiniti da doslovno – mirisamo bolje.
