Pretilost ne nastaje isključivo zbog životnih navika, jer na nju mogu utjecati genetika, okruženje u kojem osoba živi, kao i određena zdravstvena stanja. Procjenjuje se da geni imaju ulogu u 40 do 60 posto slučajeva pretilosti, dok rizik može biti veći kod osoba koje teško dolaze do zdrave hrane, nedovoljno se kreću ili imaju zdravstvene probleme poput sindroma policističnih jajnika.
Postoji više genetskih oblika pretilosti, a neki su povezani s promjenama u genima koje mogu poremetiti osjećaj gladi i sitosti.
Kako geni utiču na rizik od pretilosti
Istraživanja provedena na porodicama i blizancima pokazala su da genetika ima značajnu ulogu u nastanku pretilosti. Genetska sklonost može se javiti kroz tri glavna oblika, monogensku, poligensku i sindromsku pretilost.
Monogenska pretilost nastaje zbog mutacije jednog gena. Najčešće je riječ o promjenama na genu LEPR, koje dovode do nedostatka hormona leptina ili njegovih receptora. Leptin je važan za stvaranje osjećaja sitosti, pa njegov nedostatak može uzrokovati prejedanje. Ovaj oblik pretilosti najčešće se dijagnosticira u djetinjstvu i ponekad se naziva pretilošću ranog početka.
Poligena pretilost nastaje kao posljedica zajedničkog djelovanja većeg broja gena, odnosno manjih varijacija u genima poznatih kao polimorfizmi. Naučnici su do sada identificirali oko 500 gena povezanih s pretilošću, među kojima je i gen FTO. Određena kombinacija tih genetskih varijacija može utjecati na sklonost osobe prema visokokaloričnoj hrani ili smanjenoj fizičkoj aktivnosti.
Sindromska pretilost je težak oblik pretilosti koji se javlja veoma rano, najčešće prije pete godine života. Djeca s ovim stanjem često imaju i kašnjenja u neurorazvoju ili tjelesne abnormalnosti. Ovaj oblik pretilosti povezan je s rijetkim genetskim stanjima, poput Bardet-Biedlovog i Alstromovog sindroma.
Uloga okruženja u nastanku pretilosti
Genetika nije jedini uzrok pretilosti. Važnu ulogu ima i okruženje koje podstiče nezdrave prehrambene navike i fizičku neaktivnost, a koje se često opisuje kao okruženje koje pogoduje razvoju pretilosti.
Takvo okruženje može uključivati život u područjima s manje dnevnog svjetla, oslanjanje na automobile umjesto hodanja, slabiju dostupnost zdrave hrane, više vremena provedenog pred ekranima i siromaštvo.
Okruženje može utjecati i na same gene. Prehrambene navike u ranom djetinjstvu mogu izazvati promjene koje povećavaju rizik od pretilosti kasnije u životu.
Zdravstvena stanja i drugi faktori rizika
Postoje i brojni drugi međusobno povezani faktori koji mogu povećati rizik od pretilosti. Određena zdravstvena stanja, poput sindroma policističnih jajnika, dijabetesa, depresije i hipotireoze, odnosno smanjene funkcije štitne žlijezde, mogu izazvati hormonalne promjene koje dovode do debljanja.
Visokokalorična ishrana, posebno uz nedostatak fizičke aktivnosti, također može dovesti do nakupljanja kilograma. Ishrana bogata prerađenim ugljikohidratima povećava rizik od inzulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2.
Rizik od pretilosti kod djeteta može biti veći i ako je majka tokom trudnoće pušila ili imala pretilost. Sjedilački način života jedan je od važnih faktora rizika za razvoj ovog stanja.
Liječenje i prevencija pretilosti
Iako genetika može stvoriti predispoziciju za pretilost, postoje načini da se spriječi neželjeno debljanje i liječi ovo stanje. Liječenje obično uključuje promjene životnih navika, prije svega uravnoteženu ishranu, uz preporuku da se plan ishrane pravi u saradnji s nutricionistom ili dijetetičarom.
Redovna fizička aktivnost također je važna. Preporučuje se oko 150 minuta aerobne aktivnosti sedmično, uz dva dana vježbi snage.
Za regulaciju tjelesne težine važni su i kvalitetan san, najmanje sedam sati tokom noći, kao i upravljanje stresom tehnikama poput joge ili meditacije.
U težim slučajevima, kada promjene životnih navika nisu dovoljne, ljekar može preporučiti lijekove ili hirurške zahvate.
Kada potražiti stručnu pomoć
Osobe koje su zabrinute zbog tjelesne težine trebale bi se obratiti ljekaru. Ljekar može preporučiti pregled kod dijetetičara ili nutricioniste radi izrade individualnog plana za regulaciju težine i pomoći u razumijevanju mogućih uzroka debljanja.
Također može procijeniti rizik od povezanih bolesti, kao što su bolesti srca, dijabetes, apneja u snu i artritis.
Ako pretilost utiče na mentalno zdravlje, izaziva anksioznost, depresiju ili narušava samopouzdanje, preporučuje se razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje.
